Suhoparna agencijska vijest glasila je "U petak, nešto prije 13 sati, u zagrebačkoj klinici Rebro u 60. godini preminuo je Milorad Bibić Mosor, legenda hrvatskog sportskog novinarstva". Da je to pročitao, Mosor bi se naježio, poludio i onda okrenuo na šalu, na nekakav vic. Još uvijek čekam da se javi i kaže: “Jesam vas zajeba”. Takav je tip bio, uvijek spreman na šalu i vic od kojeg bi i njemu samom suze vrcale od smijeha.
Košarku je obožavao, nije bio veliki igrač, ostat će zapamćeno da je u Kaštel Sućurcu na betonskom terenu horogom zabio prvi koš za tamošnji klub. Ali, košarka mu je bila sve, bio je sudac, delegat na europskim utakmicama... Ona slavna Jugoplastika bila mu je najveća ljubav, baš kao što je u nogometu Split, čiji je bio veliki navijač. Bio je diplomirani inženjer elektrotehnike, ali sam je rekao da ne zna ni žarulju promijeniti, odnosno da to radi samo zbog svoje visine.
Mosorov život bilo je novinarstvo, bio je svojevrsni kroničar splitskih zbivanja, a u karijeri najviše se bavio sportom. S time da je na svoj način komentirao sva zbivanja.
Dobitnik je nagrade za životno djelo Zbora sportskih novinara, izdao je niz knjiga (o Splitu, Jugoplastici, Dinu Rađi...), novinarsku karijeru proveo je u Slobodnoj Dalmaciji, dugo godina radio je u Nedjeljnoj Dalmaciji, surađivao u brojnim listovima iz regije. Njegova “Mosorijada” na Kanalu 5 bila je jedna od najgledanijih emisija na lokalnim televizijama. Mosor je otišao, ali zapravo je zauvijek ostao s nama...
