Takve upute dobili smo od uprave. Poslije Uskrsa akcijsku ćemo cijenu odlijepiti s etikete pa će vrijediti samo ova srednja – odgovara prodavačica u Benettonu na naše pitanje o čak trima različitim cijenama na istom komadu dječje odjeće.
Ne samo da taj i ostali artikli “na akciji” nisu posebno izdvojeni kako nalaže Zakon o zaštiti potrošača nego su na deklaraciji, uz tek nejasno prekriženu najvišu cijenu, i dvije cijene ispisane crvenom kemijskom olovkom.
Jedan komad odjeće stajao je 299 kuna, a sada stoji 209 i 150 kuna. Na drugome pak ispod “preporučene cijene” od 79 kuna stoji 55 i 40 kuna – što Igor Vujović, predsjednik društva Potrošač, s kojim smo uoči Uskrsa obišli trgovine u jednom zagrebačkom šoping-centru, objašnjava nepoštenom poslovnom praksom trgovca, odnosno dovođenjem potrošača u zabludu.
– Pitanje je i koju bi nam cijenu na koncu naplatili. Nije, naime, rijetkost da na blagajni slučajno ili namjerno očitaju upravo višu cijenu – kaže Vujović, ističući kako je pritužbi potrošača na to sve više. Pravila o slovima na deklaraciji od najmanje 1,2 milimetra od početka godine za neprehrambenu robu ne vrijede pa je u takav šoping najbolje ići s povećalom. Ipak, ni s najsitnijim slovima na dnu kutija, dijelu cipela i čizama poljskog CCC-a ne zna se zemlja porijekla, dok u Sportini, uz pogrešno deklarirani muški prsluk kao pulover, na “posebnoj” ponudi “od 99 kuna”, na polici ne nude ništa jeftinije od 99,99 kuna.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje!
Koja je trgovina ili trgovački lanac dobio novčanu kaznu, a ako je dobio kolika je to kazna, koliko je trgovina zatvoreno od strane inspekcija, koliko je zapravo naplaćeno novčanih kazni zbog manipulacija cijenama proizvoda, da li je netko od odgovornih završio u zatvorenu, koliko je trgovina zapečaćeno ili na drugi način na duže vrijeme izolirano od trgovačkih aktivnosti. Da li netko vodi takvu statistiku i da se upozna javnost. Kada bi znali takve podatke onda bi jasno vidjeli kako i koliko rade državne inspekcije na suzbijanju raznih manipulacija cijenama, proizvoidima i kvaliteti tih proizvoda i koliko stoje na strani potrošača i zakonom propisanoj zaštiti potrošača. Ali nažalost, sve više ima pojava da su potrošači u nedoumicama, potpunoj nesigurnosti što kupuju, čiji su to proizvodi, koliko su kvalitetni, koliko su zdravi, koliko sadrže tvari koje štete organizmu a nadastve kupci sanjaju makar jednu rečenicu čija su slova barem 5 mm a sadržaj takve rečenice bi trebao biti da je proizvod potpuno zdrav za uporabu, da nema štetnih tvari i da garantiraju za njegovu kvalitetu i da potrošači jasno i bez naočala mogu pročitati zemlju podrijetla i proizvođača toga proizvoda. Zašto mi uopće moramo nositi sa sobom povećala ili mikroskope po trgovinama da moramo čitati mikroskopska slova. Kada oni povećaju slova da ih može pročitati i slabovidna osoba onda će mo znati da su barem učinili prvi korak na zaštiti potrošača. A ako baš hoće zadržati mikroskopska slova ona na svakom prizvodu moraju ima nalijepljena povećala koja ostaju u trajnom vlasništvu potrošača koji kupi taj proizvod.