Najveće su domaće životinje na svijetu, mogu težiti do tonu i pol, a znali su doživjeti i do dva desetljeća. Bez njih je život radnika i seljaka bio nezamisliv, a u vrijeme kad služili kao „radna snaga“, gotovo je cijeli naš najveći poluotok bio obrađen, dok je danas oko četvrtine. Istarski je vol, odnosno boškarin, uistinu specifična autohtona vrsta i simbol tog sjevernog dijela Jadrana koja je visoko ugroženo i zaštićeno govedo, a njegov će se „lik“ zato slaviti u subotu na tradicionalnoj 30. manifestaciji Jakovlja, u sklopu koje se od 15 sati održava i smotra boškarina, u Kanfanaru. Usto, ovogodišnji veliki jubilej bit će obilježen u 18 sati i otvaranjem prvog parka istarskog vola u Hrvatskoj.
NA MJESTU SAJMIŠTA
Park je, naime, uređen na prostoru nekadašnjeg sajmišta gdje se od davnina trgovalo stokom, a to je ujedno i mjesto na kojemu se svih ovih godina održava smotra.
- Preuređen je i obnovljen. Prednost je što smo velik dio stvari koje su nekoć bile tamo očuvali. To su, primjerice, stogovi sijana i slame, kameni stupovi za koje su vezali volove, nadstrešnice, odnosno trtoji, a bit će izloženi predmeti koje su naši stari nekoć koristili poput voza, pluga, grablji, vila… - govori Ivana Maružin, voditeljica Turističke zajednice Općine Kanfanar.
Uz rub parka će, također, biti izložene siluete goveda u realnoj veličini, od teleta kada teži svega 30 kilograma pa sve do vola dok ima i preko tone.
- Napravljene su od kortena koji je jedna vrsta čelika. U tome isto leži simbolika kojom smo željeli istaknuti veličanstvenost, moć, snagu i veličinu boškarina – objašnjava voditeljica.
Za svakoga će se, dodaje, naći poneka zanimacija. Dok će se odrasli moći opustiti u odmorišnoj zoni, odnosno trtojima, djeca će imati svoj kutak i igraonicu gdje će se moći zabavljati.
- Bit će i edukativnih stvari. Pošto je, naime, duž cijelog prostora oko 100 stupova za vezanje, a danas nema ni trećinu toliko volova, na njima se nalaze razne zanimljivosti o Jakovlju i životinjama – kaže I. Maružin.
A moći će se usto i pobliže vidjeti kako su izgledale stvari koje su nekoć bile neizbježne za svakog uzgajivača ove „zvijeri“ poput mjedenih kuglica koje su im se stavljale na rogove kako ne bi ozlijedili sebe ili druge, spone koje su išle oko nogu da bi sporije hodali…
- Tu je i takozvana mužarola koja im se stavljala na nos da ne bi pojeli lišće, primjerice, u vinogradu i napravili štetu te resice koje su imali na očima kako im muhe ne bi ulazile – nabraja voditeljica turističke zajednice dodajući kako je upravo cilj parka da se posjetitelji bolje upoznaju sa životinjom te da se senzibilizira javnost o potrebi njihovog spašavanja i značaju za kulturološki identitet Istre.
Procjenjuje se, pak, da danas postoji tek oko 1500 grla istarskog goveda, od čega je volova, preostalo manje od 30.
Važno je naglasiti kako su volovi kastrirani zato što ljudi nekoć nisu mogli „vladati“ njima dok bi „podivljali“ od hormona. Oni imaju jak kostur, odnosno muskulaturu, otporno kopito, otporni su na bolesti i mogu izdržati težak fizički napor te nositi teret i do nekoliko tona na svojim leđima – objašnjava Mario Gašparin, 70-godišnji Istranin iz sela Fabci koji se, kako kaže, praktički od rođenja bavi uzgojem ovih čudesnih životinja. U svojoj „kolekciji“ danas ima oko 20 goveda od čega su dva vola koja će ujedno biti i predstavljena na subotnjoj smotri gdje će ih se ocjenjivati prema, između ostalog, boji dlake, izgledu rogova, pogledu vola, ravnini leđa, dužini repa, dubini prsa…
"KRALJ" U ŠTALI
Većinom se hrani na slobodnoj ispaši, u svom prirodnom ambijentu, a potrebno ga je vrlo malo dohranjivati, primjerice, sijenom. Tada su dovoljne dnevno dvije do tri bale, a ako je govedo vezano u staji i nije na ispaši, onda i puno više. Nekada je govedo dobivalo od 15 do 20 kilograma hrane dnevno, a danas, pak, od 20 do 25 kilograma. Ako vol boravi u prirodi i slobodno se kreće, nije potrebno posebno ga čistiti, što se mora ako je govedo u zatvorenom prostoru. Kada istarsko govedo dođe u štalu, svaka životinja ima svoje mjesto na koje dolazi i poštuje se hijerarhija. Dnevno popije od 30 do 70 litara vode, a životinje preferiraju prirodnu vodu kišnicu. I danas se zna
dogoditi da odbijaju piti vodu iz vodovoda jer su uglavnom pili vodu iz lokvi. Goveda se, inače, na rad počinjala privikavati već s 18 mjeseci, a gospodaru su služila i preko 15 godina.
- Boškarinu treba pristupiti sa strahopoštovanjem. Od telenja, „gazda“ mora biti uz njega, osjetiti njegovu prisutnost i povezati se s njim. Što se ljepše odnosiš prema volu, tim će se bolje i on prema tebi – otkriva dugogodišnji i iskusni uzgajivač.
Ima njih i u saboru!