Hrvatskoj “ne može pomoći nikakvo bacanje novca iz helikoptera”, znamenita je izreka bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog s konferencije Tržišta novca u Opatiji 10. svibnja 2012. Pokazalo se, pogrešna. Hrvatsku je iz vrtloga propadanja 2015. izvuklo upravo “bacanje novca iz helikoptera”.
Dakako, “bacanje novca iz helikoptera” je metafora, nitko ne misli doista bacati novčanice iz zraka, tako se nazivaju poticaji potrošnji kada ona doživi nagli pad zbog panike za koju nema razloga u realnosti. Ti poticaji obično dolaze iz fiskalne politike, kao porezni darovi, refundacije, olakšice, naknade...
Rohatinski je 2012. tvrdio da oni u Hrvatskoj ne bi bili korisni zato jer bi bili u koliziji s njegovom izrazito restriktivnom kunskom monetarnom politikom radi obrane tečaja kune. Srećom, Vlada premijera Milanovića, nakon što se riješila makroekonomskih diletanata Slavka Linića i Ratka Čačića, ponajviše zahvaljujući Branku Grčiću nije poslušala Rohatinskog i posegnula je za “bacanjem novca iz helikoptera”.
Vlada je smanjila porezno opterećenje rada i povećala plaće za više od milijun zaposlenih Hrvata. Povećala je osobni odbitak, proširila poreznu osnovicu za srednju poreznu stopu, stavila tako obiteljima nešto malo novca u džep i dobila rast osobne potrošnje, a time i BDP-a. Sada i Vlada premijera Plenkovića želi po drugi put izvući istog zeca iz šešira i s novim promjenama u oporezivanju dohotka ponovo dati poticaj osobnoj potrošnji i rastu BDP-a. Ali, nije sigurno da će taj trik ponovo upaliti. Kad je Milanovićeva Vlada osobni odbitak s 2200 povećala na 2600 kuna, i osnovicu za stopu oporezivanja po stopi od 25 posto s 8800 podigla na 13.200 kuna, ljudi su već bili umorni od štednje, odricanja i potrošačkog asketizma. Također, Europa je izlazila iz druge krize, one javno-dužničke koju je pokrenula Grčka, pa je građane obuzeo optimizam u pogledu njihove osobne budućnosti. Činilo im se da je sve manja opasnost da će oni ili netko njihov ostati bez posla i bez plaće. Rasli su prihodi od turizma, proizvodnja i robni izvoz, pojeftinili krediti, cijene dionica i nekretnina bile su na dnu i mogle su samo rasti. Sada je možda drukčije.
Naime, da bi građani novac koji im “padne iz helikoptera” trošili, moraju imati osjećaj da će im budućnost biti svjetlija od sadašnjosti i da popuštanje porezne tlake neće biti kratkoga vijeka. Inače će i taj novac dobiven na dar staviti na štednju za crne dane, za vrijeme kada će država opet morati povećavati poreze. A kako neće biti potražnje za njihovim proizvodima, ni poduzeća neće taj novac posuđivati i investirati pa ni od rasta BDP-a neće biti ništa. A da je situacija danas u Hrvatskoj vjerojatno drukčija, otkrivaju indeksi poslovnog optimizma koje objavljuje HNB, a optimizam trgovine i industrije već godinu dana stagnira ili pada. Time ne želim reći da je “bacanje novca iz helikoptera” pogrešno. Upravo suprotno, Vlada s njim treba nastaviti, ali građanima paralelno mora otvoriti i bolju perspektivu s jakom industrijskom politikom.
>> Napokon smo uhvatili tempo rasta veći od dva posto
