Prazni hodnici i samo osmero novorođenčadi u krevetićima. Odjel za porodništvo u bugarskom gradu Gabrovu govori vam sve što trebate znati o drastičnom padu nataliteta u Bugarskoj.
„Ovdje nije ostalo puno ljudi reproduktivne dobi. Mladi su otišli u potrazi za poslom u velike gradove i u inozemstvo”, rekla je pedijatrica Bistra Kamburova (68) za AFP. Gabrovo, stisnut u podnožju planine Balkan, simbol je smanjenja broja stanovnika u najsiromašnijoj članici Europske unije.
Nekoć poznat kao „bugarski Manchester" zbog snažne industrije, grad je od 1985. ostao bez polovice stanovnika.
To je dobro poznata priča u cijeloj zemlji.
Korupcija, besperspektivnost i spirala političkih kriza, zbog čega se u nedjelju održavaju četvrti opći izbori u 18 mjeseci, otjerali su razočarane mlade. Analitičari predviđaju da će izbori ponovno rezultirati fragmentiranim parlamentom u kojem nijedna stranka neće moći formirati snažnu koaliciju.
Bugarska je u deset godina ostala bez desetine stanovnika i spada među zemlje u svijetu s najbržom depopulacijom.
Sada ima 6,52 milijuna stanovnika u odnosu prema gotovo 9 milijuna 1989. godine. A četvrtina stanovnika starija je od 65 godina.
Pustinja
Industrije u Gabrovu zapošljavale su u vrijeme komunizma na tisuće radnika, prije nego su tvornice opustjele zbog stečajeva i privatizacije. Sada je regija s najnižim natalitetom i najviše nenaseljenih sela u zemlji.
„Počela sam ovdje raditi 1985. U to vrijeme broj rođenih bio je još prilično visok – oko 1000 novorođenčadi na godinu”, rekla je liječnica Kamburova, čija su dva odrasla sina među onima koji su otišli iz Gabrova.
„Ali tvornice su radile, radile, radile”, dodala je.
Prošle godine na području Gabrova rodilo se samo 263 djece o kojima se brinula ta energična pedijatrica, koja radi i dalje iako je već prekoračila dob za mirovinu i to za „bijednu plaću”.
„Objašnjenje je jednostavno – nema posla, nema mladih ljudi, nema djece”, rekla je primalja Marijana Varbanova.
Mnogi od onih koji su ostali rado bi otišli.
„U Gabrovu uživate u miru i svježem zraku, ali to je pustinja u kojoj možete susresti samo stare ljude”, rekla je 23-godišnja Hristiana Krasteva, logopedinja koja je nedavno rodila djevojčicu.
Njezin suprug, koji radi kao stolar, sprema se otići u Britaniju u potrazi za boljom budućnosti za svoju obitelj.
Unuci za najam
Stojeći ispred prve javne škole u Bugarskoj, osnovane u Gabrovu 1835., srednjoškolac Ivo Dimitrov također želi otići u zapadnu Europu kako bi stekao „kvalitetno obrazovanje i nove horizonte".
„Ovdje je kaos”, rekao je, kritizirajući nemar političke klase.
Unatoč pomoći Bruxellesa od ulaska Bugarska u EU 2007. kako bi joj se pomoglo u razvojnim projektima, transportu i turizmu, Gabrovo treba sve manje radnika.
„Trebat će vremena da se okrene taj demografski trend”, rekao je analitičar Adrian Nikolov iz Instituta za tržišnu ekonomiju iz Sofije.
Samo 35 ljudi živi u slikovitom selu Zaji iz 17 stoljeća, nekih 25 kilometara udaljenom od Gabrova. Osim mještana, u njemu su se naselili umirovljenici iz Francuske, Britanije, Belgije, Rusije, Italije i drugih zemalja privučeni jeftinijim životom.
Nema birališta, a seoska trgovina zatvorila se prije puno godina jer nema kupaca.
„Odlučili smo ići zajedno u kupnju. Snalazimo se nekako”, rekao je Marin Krastev, umirovljeni električar, čija je kći odavno otišla u Njemačku.
Jednom tjedno, taj 77-godišnjak vozi još tri umirovljenice iz sela do najbliže trgovine.
Kako bi unijeli malo radosti u svoj život, stariji su se priključili općinskom programu za vrijeme ljeta pod nazivom „Unuci za najam” u sklopu kojeg mladi dolaze u Zaju da bi upoznali život na selu.
„Veselili su se zečevima, kao i domaćim rajčicama i paprikama”, rekla je uz osmijeh predsjednica seoskog kulturnog centra Bojana Boneva (75).
Dragi građani RH da li Vam je ovo poznato? Kakva je to država gdje mladi ne žele živjeti, to je država bez budućnosti!