Muškarac koji je izašao na kišu u Dhaki nije vidio sunce više od pet godina. Čak i na oblačan dan, njegove su se oči teško privikavale nakon pola desetljeća provedenog u slabo osvijetljenoj sobi, gdje je dane provodio slušajući zujanje industrijskih ventilatora i vriske mučenih ljudi.
Stojeći na ulici, trudio se prisjetiti broja telefona svoje sestre. Više od 200 kilometara dalje, ta ista sestra čitala je vijesti o ljudima koji su izlazili iz tajnog pritvorskog centra smještenog u zloglasnom sjedištu vojne obavještajne službe u Bangladešu, poznatog kao Aynaghor, ili "Kuća ogledala". Bili su to muškarci koji su navodno "nestali" pod sve autoritarnijom vladavinom Sheikh Hasine – većinom kritičari režima, koji bi jednog dana bili prisutni, a već sljedećeg dana nestali bez traga.
No, Sheikh Hasina je sada pobjegla iz zemlje, svrgnuta studentskim prosvjedima, a ovi muškarci su bili puštani na slobodu. U udaljenom kutku Bangladeša, mlada žena koja je zurila u svoje računalo pitala se je li njezin brat – čiji su sprovod održali prije samo dvije godine, nakon što je svaki pokušaj da se otkrije gdje se nalazi bio uzaludan – možda među njima? Rođaci nestalih – poput ovih – godinama nastoje otkriti gdje se nalaze njihovi voljeni.
Kada su u travnju 2019. godine Michaela Chakmu u Dhaki nasilno ubacili u automobil i zavezali mu oči, pomislio je da mu je to kraj. Godinama je vodio kampanju za prava budističke zajednice u jugoistočnoj regiji Chittagong Hill u Bangladešu, skupine koja čini tek 2% od ukupno 170 milijuna stanovnika, većinom muslimanskog Bangladeša. Njegova borba za prava ove manjine privukla je pažnju vlasti, što ga je na kraju učinilo metom represivnog režima. Prema organizaciji za ljudska prava Amnesty International, Michael je bio žestoki kritičar zlostavljanja koje je vojska provodila u Chittagong Hill Tractsu i zalagao se za prestanak vojne vladavine u regiji. Dan nakon što je otet, bačen je u ćeliju unutar Kuće ogledala, zgrade skrivene unutar kompleksa koju je koristio Generalni direktorat obavještajnih snaga (DGFI) u glavnom gradu Dhaki. Tu su se prikupljale domaće i strane obavještajne informacije, ali postalo je poznato i kao mjesto daleko zlokobnijeg karaktera.
VEZANI ČLANCI:
Mala ćelija u kojoj su ga držali, rekao je, nije imala prozora ni sunčeve svjetlosti, već samo dva bučna ispušna ventilatora. Nakon nekog vremena "izgubiš osjećaj za vrijeme i dan", prisjeća se za BBC. "Obično sam čuo plač drugih zatvorenika, iako ih nisam mogao vidjeti, njihovo zavijanje je bilo zastrašujuće." Taj plač, kako bi kasnije saznao, dolazio je od njegovih kolega zatvorenika - mnogi od njih su također bili ispitivani. "Vezali bi me za stolicu i vrtjeli je velikom brzinom. Često su mi prijetili elektrošokovima, tražeći da objasnim zašto kritiziram Hasinu", prisjeća se Chakma.
Izvan zidova pritvorskog centra šok zbog Michaelova nestanka za njegovu sestru Minty Chakmu ubrzo je prerastao u paniku. "Obišli smo nekoliko policijskih postaja da se raspitamo, ali rekli su nam da nemaju nikakve informacije o njemu i da nije u njihovom pritvoru", prisjeća se Minty. "Prolazili su mjeseci, a mi smo sve više paničarili. Mojem ocu se također počelo narušavati zdravlje."
Pokrenuta je velika kampanja za pronalazak Michaela, a Minty je 2020. godine podnijela zahtjev Visokom sudu za zabranu nezakonitog pritvora. No, ništa nije donijelo odgovore. "Cijela obitelj prošla je kroz tešku traumu i agoniju. Strašno je bilo ne znati gdje se moj brat nalazi", kaže Minty. U kolovozu 2020., usred pandemije Covida, Michaelov otac je preminuo. Otprilike 18 mjeseci kasnije, obitelj je donijela odluku da prihvati da je Michael vjerojatno također umro. "Izgubili smo svaku nadu", kaže Minty tiho. "Prema našoj budističkoj tradiciji, odlučili smo održati sprovod za Michaela kako bi njegova duša mogla pronaći mir. Teška srca smo to učinili, svi smo neizmjerno plakali."
Organizacije za ljudska prava u Bangladešu tvrde da su od 2009. godine, kada je Sheikh Hasina došla na vlast, zabilježile oko 600 slučajeva prisilnih nestanaka. Tijekom godina koje su uslijedile vlada Sheikh Hasine suočavala se s optužbama za ciljanje kritičara i protivnika, nastojeći ugušiti svaki oblik neslaganja koji bi mogao ugroziti njihovu vlast – optužbe koje su Hasina i njezina vlada uvijek poricali. Dok su neki od nestalih s vremenom bili pušteni ili izvedeni pred sud, drugi su pronađeni mrtvi. Prema podacima Human Rights Watcha, gotovo 100 osoba i dalje se vodi kao nestalo.
Glasine o tajnim zatvorima kojima upravljaju različite sigurnosne agencije Bangladeša širile su se među obiteljima i prijateljima nestalih. Minti je gledala videozapise o prisilnim nestancima, moleći se da je njezin brat negdje živ i u pritvoru. Ali postojanje takvog objekta u glavnom gradu otkriveno je tek nakon istrage Netra Newsa u svibnju 2022. godine. Izvješće je pokazalo da se nalazilo unutar vojnog kampa u Dhaki, u samom srcu grada. Također je uspjelo pribaviti izjave iz prve ruke iz same zgrade – mnoge od njih se poklapaju s Michaelovim opisom boravka u ćeliji bez sunčeve svjetlosti.
Opis Maroofa Zamana, bivšeg bangladeškog ambasadora u Kataru i Vijetnamu, sličan je onome koji su dali drugi zatvorenici. On je prvi put zatvoren u Kući ogledala u prosincu 2017. godine. U intervjuu za BBC, koji je jedno od rijetkih svjedočanstava o njegovih 15 mjeseci torture, Maroof je otkrio da je kao uvjet za svoje puštanje pristao ne govoriti javno o svojim iskustvima. Poput drugih koji su progovorili o strašnim uvjetima u tom kompleksu, Maroof je bio duboko uplašen od mogućih posljedica ako bi otvoreno govorio. Zatvorenik koji je za Netra News 2022. godine otvoreno govorio o zlostavljanjima to je mogao učiniti samo zato što više nije bio u Bangladešu.
Maroof je tek nakon što je Sheikh Hasina pobjegla i vlada se srušila 5. kolovoza, osjećao dovoljno sigurnim da progovori. Opisuje kako je bio zatvoren u sobi bez sunčeve svjetlosti, dok su dva bučna ispušna ventilatora prigušivala zvukove izvana. Ispitivanja su se fokusirala na njegove članke u kojima je izvještavao o korupciji unutar vlade. Istražitelji su ga ispitivali zašto piše o "nepravednim sporazumima" s Indijom koje je navodno potpisala Hasina, a koji su navodno koristili Delhi.
"Prvih četiri i pol mjeseca bilo je poput zone smrti", kaže. "Stalno su me tukli, udarali nogama i prijetili pištoljem. Bilo je nepodnošljivo, mislio sam da će me samo smrt osloboditi ove torture." Ali za razliku od Michaela, premjestili su ga u drugu zgradu. "Prvi put nakon mjeseci čuo sam zvuk ptica. Oh, bilo je tako lijepo, ne mogu opisati taj osjećaj", prisjetio se Maroof. Na kraju je pušten na slobodu nakon kampanje njegove kćeri i pristaša krajem ožujka 2019. – mjesec dana prije nego što se Michael našao bačen u ćeliju.
Rođaci nekih od gotovo 100 ljudi koji i dalje ostaju nestali okupili su se nedavno na skupu u Dhaki. Malo tko vjeruje da su prisilni nestanci i izvansudska ubojstva mogli biti provedeni bez znanja najvišeg vodstva. No, dok su ljudi poput Chakme godinama trunuli u tajnim zatvorima, Hasina, njezini ministri i savjetnik za međunarodne poslove Gowher Rizvi su kategorički odbijali optužbe o otmicama. Sin Hasine, Sajeed Wazed Joy, nastavio je odbacivati optužbe, umjesto toga prebacujući krivnju na "neke naše čelnike u provođenju zakona [koji su] djelovali izvan zakona". “Apsolutno se slažem da je to potpuno nezakonito. Vjerujem da ti nalozi nisu dolazili s vrha. Nisam bio svjestan toga. I sam sam šokiran kad to čujem", rekao je za BBC.
VEZANI ČLANCI:
Uz Michaela, iz Kuće ogledala izašli su i daleko poznatiji ljudi – uključujući dva viša člana islamističke političke stranke Jamaat-e-Islami, umirovljenog brigadira Abdullaha Amana Azmija i Barrista Ahmeda Bina Quasema. Oboje su proveli oko osam godina u tajnom zatvoru. Ono što je jasno jest da ponovno pojavljivanje ljudi poput političara i Michaela pokazuje "hitnost da nove vlasti u Bangladešu narede i osiguraju da sigurnosne snage otkriju sve pritvorske lokacije i daju izvještaj o onima koji su nestali", prema Ravini Shamdasani, glasnogovornici Ureda za ljudska prava UN-a u Ženevi. Privremena vlada Bangladeša se složila: ranije ovog tjedna osnovala je peteročlanu komisiju koja će istražiti slučajeve prisilnih nestanaka od strane sigurnosnih agencija tijekom vladavine Hasine od 2009. godine. I oni koji su preživjeli tu muku žele pravdu. "Želimo da počinitelji budu kažnjeni. Sve žrtve i njihove obitelji trebale bi biti obeštećene", rekao je Maroof Zaman.
Tek dva dana nakon što je Sheikh Hasina pobjegla u Indiju, Michael je bio suočen s teškom odlukom o tome što dalje. O svom puštanju na slobodu obaviješten je samo 15 minuta prije nego što je izašao, i bilo je to mnogo informacija za obraditi. "Zaboravio sam posljednje dvije znamenke sestrina broja telefona", prisjeća se. "Pokušao sam se sjetiti, ali nisam uspio. Na kraju sam nazvao rođaka koji je obavijestio moju sestru." Međutim, Minti je već znala što se dogodilo jer je vidjela vijest na Facebooku. "Bila sam presretna", kaže kroz suze dva tjedna kasnije. "Sljedećeg dana nazvao me i vidjela sam ga na videopozivu nakon pet godina. Svi smo plakali. Nisam ga mogla prepoznati." Prošli tjedan, nakon pet godina, konačno ga je vidjela uživo: bio je oslabljen i traumatiziran, ali živ. "Njegov glas zvuči drugačije", dodaje.
Michael se sada suočava s dugoročnim zdravstvenim posljedicama dugog boravka u tami. "Ne mogu jasno vidjeti kontakte ili brojeve telefona, sve mi je mutno. Trenutno sam na liječenju i liječnik mi je dao naočale", objašnjava. Osim toga, mora se pomiriti s propuštenim trenucima. Tek nekoliko dana nakon što je pušten, obaviješten je o smrti svog oca. Ipak, unatoč boli koju osjeća, u njemu postoji osjećaj nade i čak sreće. "Ovo je više od novog početka, to je kao uskrsnuće. Osjećam se kao da sam bio mrtav i sada sam se ponovno vratio u život. Taj osjećaj je neizreciv."
FOTO Prosvjedi, sukobi i krvoproliće u Bangladešu: Zemlja gori zbog studentskih kvota, nezaposlenosti i inflacije
