Sve do jučer, Europska je unija u nešto više od šezdeset godina svog razvoja bila projekt u kojem svi putevi vode u jednom smjeru: svi su putokazi bili prema članstvu i sve dubljoj integraciji. Od jučer, kada je na izvanrednom summitu 28 šefova država i vlada prihvaćen sporazum o Brexitu i politička deklaracija o budućim odnosima nakon izlaska Velike Britanije iz Unije, i formalno po prvi put postoji novi putokaz, koji pokazuje kako se iz EU izlazi.
Hoće li, kao što su se uoči referenduma o Brexitu nadali najveći britanski euroskeptici, itko u ostatku EU poželjeti krenuti tim putem nakon Velike Britanije? Teško, jer uvjeti britanskog razdruživanja nisu nimalo laki i toliko su različiti od obećanja zagovornika Brexita iz referendumske kampanje da ostaje pitanje hoće li premijerka Theresa May uspjeti nagovoriti svoj parlament da prihvati ono s čime se vraća iz Bruxellesa.
Ovo je jedino moguće
– Nadam se da će ovo obeshrabriti (moguće izlaske drugih država, op.a.) – rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković po završetku jučerašnjeg summita u Bruxellesu.
– Lekcije su naučene. Sada znamo što se zbiva kad pravno stvar krene. A politički, naravno da, što se mene tiče, nije korisno ni za koga tko bi tim putem želio slijediti ovaj scenarij. To je više nego očito – dodao je Plenković.
Od referenduma o Brexitu u lipnju 2016. Britanci su pregovorima pokušali pristupiti s tezom da i nakon izlaska mogu zadržati povoljnosti koje su im se sviđale dok su bili članovi EU, a odbaciti ono što im se ne sviđa, dok su Europljani bili na stavu da Brexit mora zaboljeti Britance kako se ne bi stvorio presedan koji bi bio toliko povoljan za izlazeću zemlju da bi ga neka druga država članica željela slijediti. Ostatak EU (EU27) uspio je na kraju suočiti britanske fantazije sa stvarnošću.
– Moji su osjećaji podijeljeni –rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel.
– Vrlo sam žalosna, ali također osjećam olakšanje jer smo uspjeli postići to što smo postigli – dodala je Merkel. Svi su jučer ponavljali da im je žao da Britanci odlaze, jedino je britanska premijerka na novinarsko pitanje je li joj žao odgovorila: “ne”.
Ali ona ima dovoljno problema u vlastitoj Konzervativnoj stranci i parlamentu u Westminsteru i bez izražavanja žaljenja. Nakon što je nekako uspjela nagovoriti članove svoga kabineta (vlade) da prihvate ispregovarani sporazum, ili barem da ne daju masovno ostavke kao što je to učinio njezin već drugi ministar za Brexit Dominic Raab, premijerka May fokusira se na ratifikaciju u parlamentu.
Zasad ne izgleda kao da ima potrebnu većinu zastupnika, no ona se nada da će ih uvjeriti. Uz malu pomoć prijatelja iz EU, koji su jučer po završetku summita vrlo jasno dali do znanja da je ovo situacija u kojoj britanski parlament odlučuje po principu: ili ovo ili ništa, uzmi ili ostavi.
– Svatko može imati bolji ili alternativni sporazum u svojoj glavi. Ali nitko nema sporazum kojeg podržava 27 država članica EU i britanska vlada. Ovo što je na stolu, to je jedini sporazum. Čitava EU je na stavu da ne može biti pregovaranja nanovo – poručio je irski premijer Leo Varadkar.
On je u ovim pregovorima uspio pridobiti potporu čitave EU za ključan prioritet irske vlade: za tzv. “backstop”, odnosno zaštitni mehanizam u sporazumu o Brexitu, koji jamči da će granica između Irske (EU) i Sjeverne Irske (UK) ostati meka i nevidljiva u bilo kakvom budućem scenariju nakon Brexita. Mnogi britanski protivnici ovog sporazuma temelje svoj gnijev na tom detalju, pa tvrde da to, i drugi ispregovarani aspekti, pretvara UK u “vazalnu državu Europske unije”.
– Ovo je jedini mogući sporazum. Oni koji misle da ga mogu odbaciti i ispregovarati bolji sporazum bit će razočarani u prvoj sekundi nakon što ga odbace –poručio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.
Ostao još samo parlament
Premijerka May otišla je jučer iz Bruxellesa odlučna nastaviti borbu: najprije progurati ovakav ishod kroz parlament, a potom nastaviti pregovore s EU jer tek treba ispregovarati kakav će biti budući odnos, nakon Brexita (koji se događa 30. ožujka 2019.) i nakon prijelaznog razdoblja (koje može trajati maksimalno do kraja 2022.).
Hoće li dati ostavku ako ne uspije u parlamentu? To su joj pitanje novinari uporno, barem pet puta, postavljali na odlasku iz Bruxellesa. Nije odgovorila.
Ispada kako je teži izlaz iz EU nego iz SFRJ?!