Napokon je amaterska fotografija koju je ministar Biskupić prije dvije godine snimio u Washingtonu, na kojoj se smješkaju Bush i Sanader na hodniku Konvencijskog centra, zamijenjena profesionalnom, službenom, onom iz Ovalnog uredu Bijele kuće, gdje je američki predsjednik u utorak primio hrvatskog premijera. Tri je godine trebalo da Banski dvori uvjere republikance i sve Bushove ljude da je Hrvatska zemlja koja misli ozbiljno i spremna je pomoći SAD-u da stabilizira Balkan ili, nama ugodniji geografski naziv jugoistok Europe. I nakon što je premijer Sanader otputovao iz Washingtona nakon tri nestvarno politički dobra dana za Hrvatsku, ostaju pitanja na koja zasad nema službenih potvrda ni odgovora.
Bez pitanja Bushu
Jadranka, jesi li se sada uvjerila da nije bilo nikakve diplomacije ispod stola, pitao je Večernjakovu novinarku premijer Sanader uvjeravajući sve hrvatske izvjestitelje da nema otvorenih pitanja između Amerike i Hrvatske, da se ničim nije trgovalo, a pogotovo ne nacionalnim interesima, i da je službeni poziv u Bijelu kuću rezultat uporna rada hrvatske Vlade na produbljivanju prijateljskih i partnerskih odnosa s Amerikom. Nije to došlo preko noći, ponosno je rekao Sanader, samouvjereno tvrdeći da je Hrvatska pod njegovom premijerskom palicom na najboljem putu. Amerika želi stabilnu regiju, mi smo stabilna zemlja i pomoći ćemo prijateljskoj zemlji da postigne svoj cilj, poručuje Sanader.
Na pitanje što je s Bushom razgovarao o Kosovu, premijer odgovara da o tome ne može govoriti jer to ostaje u Ovalnom uredu. Hrvatski novinari nisu imali prigodu Bushu postaviti nijedno pitanje jer je, prema protokolu, bila predviđena samo službena izjava. Ona je bila toliko jaka, uključujući najavu primanja u NATO, da je zasjenila sve sumnje da će sastanak biti samo službeno hladan susret premijera jedne male zemlje s moćnim predsjednikom.
Novinari su tri dana u Washingtonu mogli slušati temeljite izvještaje premijera i njegovih suradnika, ali američka strana nije bila govorljiva, osim što su svi uporno ponavljali da je sve bilo sjajno, povijesno, prijateljski i obećavajuće. Na prijmu u hotelu Ritz Carlton pitam Nicholasa Burnsa da mi otkrije što se dogovorilo iza leđa, ima li nekih regionalnih planova, gospodraskih ulaganja ili kupnje vojne opreme, a profesionalac iz State Departmenta kratko odgovara kako je ocjenom da je susret Busha i Sanadera povijesni sve rečeno.
Nema pikanterija
Nijedna lobistička tvrtka od njih pet čija su se imena vezala uz Hrvatsku nije odgovorila na Večernjakove upite da li profesionalno lobiraju za našu zemlju i koliko su za to plaćeni. Ako je netko sve to dogovarao za Hrvatsku i tražio da što manje informacija procuri u javnost, onda je napravio savršen posao jer se nigdje nijedna novinarska pikanterija ne može doznati.
Washingtonski politički i lobistički krugovi govore da se u pravilu nakon svakog uspješnog sastanka kod predsjednika Busha "dragog gosta" usmjeri i prema potpredsjedniku Dicku Cheneyju, koji operativno provodi dogovorene smjernice. On je spretniji u gospodarskim poslovima i naftnoj industriji. Sanader kaže da je na radnom ručku s Cheneyjem bilo ugodno i da nije bilo ništa manje uspješno ili tematski pokriveno kao i kod Busha.
