Otkako je nova vlast objavila da odustaje od gradnje Pelješkog mosta, a novi ministar prometa i veza Siniša Hajdaš Dončić izričito rekao da će Dubrovnik i cijeli jug Lijepe Naše s ostalom Hrvatskom povezati koridorom kroz Neum, na Pelješcu među ljudima vrije kao u košnici. Nema čovjeka na tom poluotoku, ali i otocima koji mu gravitiraju, koji misle da im je to odlukom Vlada premijera Milanovića učinila veliku nepravdu čije će se posljedice odraziti na razvoj njihova kraja.
– Zašto je sve stalo kad je autocesta gotovo došla do nas? Mi smo vam ovdje na Pelješcu kao u zatvoru. Ne možemo iz svog kraja nikamo a da nas ne kontroliraju. Cijelo naše područje i akvatorij od Ploča do Stonske Dube je pod videonadzorom. Ne možete se ni u jednoj uvali okupati a da vas ne vidi policija. Da ste nudist ili da imate ljubavnicu, odmah bi se sve znalo. U susjedne Ploče ili malo udaljeniji Metković, koji su nam najbliži, ne možemo otići a da dva puta ne prijeđemo granični prijelaz. I što je najgore - moja djeca kojima trebam kupiti cipele u Metkoviću ili Pločama, moraju imati putovnicu. Ma u kojoj državi još to ima? - ljutito se pita Nikša Živkušić iz Drača na Pelješcu.
Uzgajivači školjaka
Otkako je prije gotovo dvije godine prestala gradnja Pelješkog mosta, na cijelom Pelješcu, kažu naši sugovornici, zavladala je prava apatija. A posljednjih dana, kada su čuli konačnu presudu za svoj jedini doticaj s ostalom Hrvatskom, nastupilo je veliko razočaranje pomiješano s bijesom i velikom ljutnjom što ih njihova država ostavlja na cjedilu.
– Kada se počeo graditi most, cijeli je poluotok živnuo. Počeli su se doseljavati mladi ljudi iz Dubrovnika koji ovdje imaju obiteljska imanja. A otkako su se na gradilištu ugasili strojevi, ti mladi ljudi počeli su se vraćati odakle su i došli. I ja sam se doselio iz Dubrovnika nadajući se ovdje boljem životu - dodaje Žan Žanetić iz Drača.
Ante Prlaguzić i njegova supruga Mila iz Brijeste, mjesta na Pelješcu koje je most trebao spajati s kopnom, bave se uzgojem školjaka i na svome poslu najbolje osjećaju probleme koje im donosi prelazak preko granice u Neumu. Njihovo mjesto ima pedesetak stanovnika, a da je most sagrađen sigurno bi postalo najfrekventnije selo na cijelom poluotoku.
– Imamo sedmero djece i sedmero unučadi. I da je most sagrađen sigurno bi netko od njih došao ovdje živjeti. Ovako, rasuti su po Hrvatskoj - kaže Ante tvrdeći da se stanovnici Pelješca nisu polakomili za cijenom zemljišta koja je naglo skočila kada je počela gradnja mosta.
– Prije gradnje cijena četvornog metra bila je 50 eura, a kada se počelo graditi cijena je skočila na 120, a na nekim mjestima i do 150 eura po kvadratu. Međutim, ovdje ljudi ne žale za tim, nego za kvalitetom života koja im neće biti bolja, jer se odustalo od gradnje mosta. Bez mosta mi iz južnog dijela Hrvatske ne ulazimo u EU, jer da bismo u Uniju ušli moramo imati putovnice - kaže Vlatko Mratović, načelnik općine Janjina na Pelješcu.
Napominje i to da će nastati kaos kada Hrvatska uđe u Schengensku zonu. Roba koja, primjerice, dolazi iz Njemačke u Dubrovnik neće smjeti izlaziti iz Europske unije, pa ponovo ulaziti. Da bi se to izbjeglo, tvrdi načelnik Mratović, kamioni će morati ići na Pelješac, i to trajektnom vezom Ploče - Trpanj.
Bunt protiv odluke
– Možete li zamisliti kakav će kolaps nastati ovim našim uskim cestama, gdje se negdje ne mogu mimoići ni dva automobila. Zato Pelješki most nije interes samo juga, nego cijele Hrvatske - ističe Mratović.
– Ako nema novca za most, kako ga ima za autocestu preko tuđe države? - dodaje Nikša Živkušić koji najavljuje da se pelješki branitelji pripremaju iskazati bunt protiv odluke nove vlasti da se most ne gradi.
– Naravno da ćemo i mi mirno prosvjedovati - dodaje načelnik Mratović. - Kada počnu radovi na riječkoj obilaznici, doći ćemo ondje mirno prosvjedovati. Mi s Pelješca i juga Hrvatske nikada nismo govorili zašto se u nekom drugom dijelu Hrvatske nešto gradi.
Bit će mosta, biti. Pričekajmo dok komunjare budu zbačene