Nacrt novog Ovršnog zakona kojim nije zadovoljan nitko osim Ministarstva pravosuđa danas bi trebao biti upućen na Vladu. U donošenje novog zakona išlo se ponajprije kako bi se smanjili enormni troškovi ovršnog postupka koji su blokirane građane zadržavali u vječnom dužničkom ropstvu, no, osim što donosi uistinu tek kozmetičke promjene, novi će zakon imati upravo suprotne posljedice.
Spin o jeftinom postupku
Spin o jeftinijem postupku vrlo se lako raspline već pri pogledu na tablicu u kojoj smo pobrojili aktualne i buduće troškove: budući trošak suda u jedinstvenom iznosu od 200 kuna do vrijednosti ovrhe od 5000 kuna te 300 kuna iznad tog iznosa uključuje i javnobilježničku i Fininu naknadu, no još ljetos, izmjenom Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima uvedeni su predujmovi koje plaća vjerovnik, a u konačnici ih snosi dužnik, a taj će se zakon “inkorporirati” u ovršni.
No, dok su iz Ministarstva pravosuđa tijekom razdoblja javne rasprave i predstavljanja nacrta zakona konstantno ponavljali “mantru” o zamjeni pojedinačnih troškova novom sudskom tarifom, izbjegavali su spomenuti odvjetničke troškove koji ostaju na dlaku isti. Oni kao da su “uklesani u stijenu”, iako odvjetničke tarife određuje Ministarstvo pravosuđa. No, ni odvjetnici nisu zadovoljni ovim zakonom – iz Hrvatske odvjetničke komore došao je prijedlog preokretanja redoslijeda naplate i plaćanja prvo glavnice, a onda kamate. Troškove, očekivano, nisu spominjali.
No ono što bi dodatno moglo utjecati na povećanje troškova ovrhe očekivano je neminovno produljenje postupka. Umjesto dosadašnja četiri koraka, od dostave ovršnog prijedloga javnom bilježniku koji onda, obično kroz sedam, a najviše 30 dana rješenje dostavlja strankama, te ovršenik može podnijeti prigovor, platiti dug ili se ne odazvati, čime odluka postaje pravomoćna, slijedila je provedba ovrhe kod Fine, odnosno poslodavca, postupak se sada proteže na deset koraka za koje – nema rokova provedbe.
Uključuju i slanje ovršnih prijedloga koje pripremi javni bilježnik na sud, koji ih onda potvrđuje i vraća bilježniku, te bolji sustav obavještavanja dužnika, no proces je promašio svoju svrhu. Jer, za to vrijeme, koje bi se moglo otegnuti i na tri godine, rastu kamate i ostali troškovi. Ovršni postupak, u kojem ostaju javni bilježnici i Fina, ne prenosi se isključivo na sud, kao što je to, primjerice, u Sloveniji, a “ping-pong” između bilježnika, sudova i dužnika prava je trakavica.
Postoje i dodatne kvake: sudovi su već zatrpani tisućama predmeta jednostavnih stečajeva koji su im pristigli od početka godine kad je stupio na snagu izmijenjeni Zakon o stečaju potrošača, a nakon nedavne presude Vrhovnog suda koji je dao za pravo i konvertiranim dužnicima da potražuju preplaćeno u CHF kreditima, procjenjuje se da bi, samo u Zagrebu, moglo biti podignuto 25 tisuća tužbi.
Iz Udruge Blokirani poručuju da će, donese li se zakon u predloženom obliku, to biti isključivo politička odluka. I to politike koja ne želi riješiti problem. Puno je toga što zakon ne rješava; osim redoslijeda naplate i neograničavanja visine kamata u odnosu na glavnicu, ne postoji ni dio plaće apsolutno zaštićen od ovrhe za dužnike koji su ranije potpisali da im se može ovršiti cijeli prihod.
Nema ni regulacije rada agencija za naplatu potraživanja čija je udruga HUAN u međuvremenu s Blokiranima potpisala sporazum o olakšavanju otplate. Dopredsjednica HUAN-a Barbara Cerinski poručuje da prijedlog novog Ovršnog zakona u ovom obliku ne pogoduje ni vjerovnicima ni dužnicima jer se vjerovnicima proces naplate značajno otežava i prolongira vraćanjem ovrha na sudove, a uz nepropisane rokove za postupanje nije izvjesno kad će se i hoće li se uopće moći naplatiti.
– Još više zabrinjava činjenica da se dužnici stavljaju u nepovoljan položaj jer će im uslijed dugog trajanja postupka rasti troškovi kamata uz nove sudske pristojbe.
Iz njihovih redova čuje se i da je smjer u kojem ide Ovršni zakon suprotan intenciji europske legislative.
Ovo je tek socijalna mjera
Naime, u procesu je donošenje Direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala čija je intencija upravo izbjegavanje sudova i rješavanje potraživanja izvansudskim nagodbama, što je jeftinije za dužnike i brže za vjerovnike.
Aleksandra Maganić, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu i članica radne skupine za izradu zakona, dala je brojne primjedbe i sa stručne strane: ona ga, doduše, proglašava socijalnom mjerom te tvrdi da otežava pravni položaj ovrhovoditelja koji je izložen dodatnim troškovima i gubitkom mjesta u naplatnom redu. Usto, s obzirom na prethodna rješenja Suda EU, polemizira i pravo javnih bilježnika da pripremaju rješenja o ovrsi, ako se provodi nad dužnikom u inozemstvu, čak i kad je u položaju povjerenika suda.
S obzirom na to da je na nacrt zakona tijekom javne rasprave i javnog savjetovanja pristigao niz primjedbi, a evidentno je da je potpuno u suprotnosti s voljom i interesima dionika, tražili smo od Ministarstva pravosuđa da se očituje kani li te primjedbe i koje, uvrstiti u izmjene zakona ili na njemu, i na cijelom ovršnom postupku, dodatno poraditi jer ovo nije – dovoljno dobro. Odgovor nismo dobili.
VIDEO Glavne novosti u prijedlogu ovršnog zakona
Tako, tako vam i triba ... pa glasajte opet za zna se ... ma nije mi vas ni mrvu ža