Ovotjedna krvava drama u Zagorju i potraga za generalom Koradeom mnogim
Zagorcima u sjećanje zacijelo priziva i životni put najpoznatijeg
zagorskog izopćenika i serijskog ubojice Vinka Pintarića, koji je u 18
godina sukoba sa zakonom pobio petero ljudi.
Bio
brižan suprug...
Pintarićevo odrastanje uz očuhove batine i glad, koje
nikada nije zaboravio, slikovito je svojedobno opisano u Vjesnikovu
feljtonu. Branko Lazarević je djetinjstvo, koje je predstavljalo pad za
padom, označio ključnim za Pintarićevo zanimanje za oružje.
Iako
vrijedan i brižan suprug, prvi mu je brak propao kada je
završio iza rešetaka jer je prebio
šogora, tasta i punicu, a kraj drugog braka bio je početak
dva desetljeća avanture, obilježene leševima i izopćenjem.
Razočaran propalim razgovorom za posao, 26. travnja 1973. on je u
Zaboku hicima iz pištolja ubio susjeda Vida Želimorskog.
Skrivao se 18 dana, tijekom kojih su Zagorci prvi put osjetili strah,
koji će ih do 1991. često tjerati da se noću zabarikadiraju u kuće.
Uskoro se ipak predao te mu je određen pritvor i sudsko
vještačenje u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču, odakle je
pobjegao 18. rujna. Dvadeset četvrtog listopada slijedio je
suprugu do kuće njezina brata.
Kuća u kojoj je Vinko Pintarić 24.
svibnja 1991. ubijen u okršaju s bjelovarskim policajcima
Čuvši je kroz prozor kako
govori da bi najradije da ga uhvate ili da ga ubiju, Pintarić je
provalio i ustrijelio je hicem u glavu. Navodno je bio pijan te je
jedva znao što je učinio. Nakon što su ga
tadašnji milicajci opkolili kod Zaprešića,
Pintarić se predao. Isprva smrtna presuda preinačena mu je u 20 godina
zatvora u KPD Stara Gradiška.
Devet godina bio je uzoran zatvorenik, ponosan na cvijeće koje je
uzgajao. Pobjegao je 21. veljače 1982., samog sebe
potpisavši na popis za izlazak u grad. U
Andraševcu je uskoro upoznao Barbaru Šipek,
veliku ljubav kojoj nije smetalo što je bjegunac. U travnju
1983. uhvaćen je u kući Matije Kucelja, koji ga je teško
ozlijedio nožem jer mu je prijetio puškom. Opet je dobio 20
godina, koje je služio u Lepoglavi. Pun ogorčenja i misli o izdaji za
bijeg je iskoristio izlazak u grad 3. rujna 1989.
Bježao
i dalje ubijao
Skrivao se po zagorskim vikendicama te je u lipnju 1990. ubio Rudolfa
Belinu, optuživši ga za izdaju, potom i Štefa
Kišura, zbog svađe s Pintarićevom
“Baricom”, a Božu Habeka ustrijelio je u kolovozu
iz čista mira. Na glasu kao zagorski Čaruga Pintarić je orobio nekoliko
starica, te je ranio milicajca koji mu je bio na tragu, a u studenom
jedva je umaknuo specijalcima.
Pintarićev pokop na groblju za
preminule robijaše
Početkom rata MUP-ovci su bili sasvim zauzeti obranom od agresije, pa
su za Pintarićem tragali samo bjelovarski policajci. Otupio od
alkohola, više se nije mogao skrivati policajcima, koji su
ga dobro upoznali. Opkolili su ga u kući kod Velikog
Trgovišća 24. svibnja 1991.
U pucnjavi s policajcima hladni
je ubojica ubijen dvama hicima u glavu i jednim u trbuh. Na licu mu je,
začudo, ostao osmijeh. Strah i trepet Zagorja, uvijek želeći
publicitet, na kraju je pokopan na zatvorskom groblju, a grob mu je i
danas neoznačen.
VINKO PINTARIĆ Ovotjedni masakr u Zagorju prizvao sjećanja na najpoznatijeg hrvatskog serijskog ubojicu: