Požar koji je buknuo u javnosti, osobito na društvenim mrežama, nakon statusa popularnog isusovca p. Ike Mandurića, a kasnije nakon njegova napuštanja Facebooka po nalogu isusovačkog provincijala, otvorio je mnogo pitanja. Prvo je ono koje je bilo povod p. Iki Manduriću da napiše svoj status u kojemu kritizira predsjednicu države zbog prakticiranja joge.
Na stranu sad je li p. Ike mogao napisati blažu kritiku na svome Facebook profilu i birati riječi, jer tko ga poznaje, zna da je njegov stil izravan i da nikada ne govori u rukavicama, pa će i dobrim znancima i prijateljima sasuti sve u lice što ih u tome trenutku ide. Zbog toga ga ljudi, između ostaloga, cijene i vole. Izabrao je biti svećenikom u zreloj dobi, tj. nakon završene arhitekture i posla u struci, nakon braniteljskog staža, bez trunke avanturizma ili karijerizma u tome pozivu, kojemu nije mogao odoljeti. I tko ga kao takvoga ne vidi, uopće ga ne može razumjeti.
Kao katolički svećenik ima pravo progovarati o svemu što je povezano s katoličkim naukom. A dobro je poznato da joga i kršćanstvo ne idu ruku pod ruku, ma koliko se to nekome činilo besmisleno.
Crkva naprosto uči da je joga tehnika drugog vjerskog sustava, koji nije kompatibilan s kršćanstvom i vjernike koji prakticiraju jogu upozorava da to ne čine. Učinili su to, uostalom, i sam mi biskupi kada se prije petnaestak godina pokušavalo na mala vrata uvesti jogu u školu, opravdavajući kako se radi samo o tjelovježbi. Bio je to, ako se sjećate, veliki fajt, a joga na koncu nikada nije zaživjela u školama.
Katolički svećenik, pa tako i p. Ike, mora o tome razmišljati i govoriti. Nevolja je jedino u tome što se p. Ike namjerio na izjavu aktualne predsjednice države i to u vrijeme kad se zahuktava predsjednička kampanja, pa su njegove riječi odjeknule stostruko većom težinom, nego što bi inače. Da ih je npr. izgovorio prije godinu dana, ne bi sigurno tako odjeknule. No, rekao ih je sada i – što onda? Je li mu trebalo narediti da obriše svoj Facebook račun? Zacijelo nije. Jer je time sve dobilo još više na važnosti, a požar se rasplamsao do neslućenih razmjera. Doduše, posljednjih nekoliko mjeseci, kako je poznato u internim krugovima, isusovački provincijal pripremao je jedan dokument kojim bi se regulirao nastup isusovaca u javnosti.
Što znači da za time očigledno već dugo postoji potreba, a p. Ike je bio prva “žrtva”.
Na koncu, dobro je da se sve ovo dogodilo. Mnogo toga je jasnije nego prije. P. Ike će preživjeti, jer je on svećenik-gromobran, a ne neka mimoza, koja će uvenuti nakon gašenja Facebook profila. Preživjet će i aktualna predsjednica, kojoj ova nesmotrenost s izjavom o jogi nije trebala ako računa na glasove katolika i podršku Crkve. A zacijelo računa. No, mora računati i s time da Crkva vjerno naviješta svoj nauk. Bilo to preko p. Ike ili nekog drugog, sasvim je svejedno. Bilo to nekome zgodno ili ne. Aktualni slučaj p. Ike Mandurića to je sad jako dobro pokazao.
Netko je pogriješio, pater Ike Mandurić sigurno nije. Istina mora biti izrečena bez obzira da li je predizborno ili postizborno vrijeme. Štoviše, dobro da je izrečena u predizborno vrijeme da nam se opet ne dogodi neki "Hvaljen Isus i Marija" koji u svome djelovanju ne poznaje ni Isusa ni Mariju. Oni koji se ne slažu sa istinom, svoje mišljenje mogu izraziti na glasačkom mjestu. Joga ne pripada Katoličkoj Crkvi i tu nije moguć "pluralizam" kao što nije moguć ni u katoličkoj teologiji. Moja baka to zna pa je čudno da ne znaju neki crkveni oci.