– Kada se dogodi tragedija, svi se izvlače i prst krivnje upiru u nekoga drugoga – kaže umirovljeni osječki liječnik dr. Milorad Mišković, kojemu je radno mjesto donedavno bilo u Hitnoj pomoći. Tko je zakazao u slučaju rastrojene Siščanke I. M. (36), koja je nožem izbola malenu kćer i supruga, liječnici s kojima smo razgovarali ne mogu decidirano reći.
“Nisu nam htjeli pomoći”
– Moguće je da netko nije dokraja odradio svoj posao, no to tek treba detaljno ispitati. Standardni je problem nedorečena zakonska regulativa. Sve je praktički počelo sa slučajem Mirjane Pukanić – podsjeća dr. Mišković. Kao liječnik u Hitnoj, uvijek je kolegama savjetovao da u intervenciju uključe izabranoga liječnika. Upravo on, dodaje, najbolje poznaje pacijenta i trebao bi na mjestu moći odrediti je li mu se stanje pogoršalo.
– Liječnik Hitne pomoći prepušten je samome sebi u takvim situacijama jer se događa da mu pacijenti ne žele pokazati dokumentaciju, a bez nje ne možete nikoga prisilno odvesti – objašnjava.
Psihijatar dr. Nikola Mandić upozorava, pak, da psihički bolesne osobe mogu biti izvrsni glumci.
– Čak i iskusnog psihijatra one mogu prevariti i uvjeriti ga kako se osjećaju dobro. Liječnik s Hitne nije psihijatar, moguće je da on ne može prepoznati simptome pogoršanja – kaže dr. Mandić. Kako bi se greške izbjegle, ključna je, nastavlja on, suradnja liječnika opće prakse, psihijatra i obitelji.
– Članovi obitelji moraju komunicirati s pacijentom, pratiti uzima li terapiju i ići s njime na preglede – ističe.
Na kćer i supruga I. M. je, smatra dr. Mandić, nasrnula vjerojatno u stanju rastrojenosti, pod halucinacijama, misleći da rade protiv nje. Srećom, šestogodišnja djevojčica, koju je u nedjelju ujutro nožem na spavanju izbola majka I. M. (36), u stabilnom je stanju i oporavlja se od višestrukih uboda koje je zadobila. Njen otac V. M. također se oporavlja u sisačkoj bolnici.
– Nitko nam nije htio pomoći. Nisu je mogli, kažu, hospitalizirali bez njezina pristanka, a ona to nije htjela. Poricala je da je bolesna, inteligentna je, no liječnici su morali vidjeti da nešto nije u redu kada je bilo vidljivo i nama, ali i susjedima – ljuti se djed stradale djevojčice.
Mogu odbiti zadržavanje
V. M. je suprugu I. M. još prošli tjedan htio smjestiti u Psihijatrijsku klinku Vrapče u Zagrebu. Pred sam ulazak u bolnicu I. M. se predomislila pa su se automobilom vratili u zagrebačko naselje Kustošija gdje ju je suprug ponovno pokušavao uvjeriti da je dobro da ode na liječenje. Pristala je, ali je na semaforu prije psihijatrijske ustanove pobjegla je iz auta. Iduće jutro u 6 sati policajci su nesretnu ženu zatekli na križanju Selske i Ilice i pozvali Hitnu pomoć koja ju je odvela na psihijatriju u Vrapče.
Vlado Jukić, ravnatelj Vrapča, rekao je da pacijente ne zadržavaju u bolnici ako oni to odbijaju.
– Psihičkim bolesnicima stanje se može mijenjati iz sata u sat – rekao je Jukić.
..." ravnatelj Vrapča ,rekao je da pacijente ne zadržavaju u bolnici ako oni to odbiju." Kako osoba koja je psihički bolesna i pada u stanja kako je rekao gore dr. Mandić "rastrojenosti, pod halucinacijama........." može odbiti ili pristati na liječenje,, ako ona misli da nije bolesna". Obitelj je htijela, ona nije - i dogodilo se to što se dogodilo. Hoćemo čekati slijedeći slučaj- ili će se ubuduće ljudi koji predstavljaju opasnost, kako za sebe tako i za druge - ako liječnici odrede (ne jedan nego tim) zadržati na obaveznom liječenju . Ako je obitelj i čak susjedi vidjeli da nešto nije u redu, zar liječnici nisu. . To što je bila inteligentna...i sve druge kvalitete padaju u vodu pred psihičkom bolešću.