Treća sreća! Zasigurno je pomislila Anka F. kada se 12. travnja 2011. zaputila iz Sesveta Ludbreških put Varaždina. Odredište joj je bila zgrada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), a želja invalidska mirovina. Tražila ju je već dva puta prije toga, pojašnjavajući liječničkim komisijama da već godinama ima ozbiljnih zdravstvenih problema te da svakodnevno pije šaku lijekova.
Otišla bez papirića
No, njezine riječi, kao i priložena medicinska dokumentacija, nisu joj pomogle. U ta dva navrata željenu invalidsku mirovinu nije dobila, pa je odlučila pokušati i treći put. Kada je tog dana ušla u zgradu HZMO-a, uputili su je u ured dr. Ivana Ostoića, vještaka kojemu je dodijeljen njezin spis. Ostoić ju je primio, pregledao i proučio njezinu medicinsku dokumentaciju.
– Sve je u redu, imate svu dokumentaciju koja je potrebna za ishodovanje invalidske mirovine, no fali samo još ovo – kazao je te joj potom preko stola pružio papirić na kojem je pisalo – 4500 eura.
Sva u čudu, Anka F. pogledala je što piše na papiriću te je izišla iz ureda ne ponijevši ga sa sobom. Kada je došla kući, sve je ispričala suprugu.
– Bila je zabrinuta jer nismo poznavali tog doktora. A nismo ni znali da se preko njega ili nekog drugog može srediti mirovina. Nismo znali ni što zapravo znači taj papirić. Prošao je dan ili dva, kada nam je doma nepozvan došao čovjek kojeg nikada prije nisam vidio. Dovezao se u corsi plave boje, zagrebačkih tablica. Čim je izišao iz vozila, moja supruga ga je prepoznala. Rekla mi je: “To je dr. Ostoić”. Doktor se rukovao s mojom suprugom te je ušao u kuću. Shvatio sam da je on zapravo došao po novac, odnosno po onu svotu koju je njoj napisao na papiriću. Zato sam mu predao 4500 eura, a on je rekao da se ništa ne brinemo te da će sve biti u redu. I istina, nakon nekog vremena supruga je dobila pozitivno rješenje kojom joj se odobrava invalidska mirovina – ispričao je Franjo F. nekoliko mjeseci kasnije istražiteljima USKOK-a.
Njegov iskaz sastavni je dio USKOK-ove optužnice koja je sredinom lipnja podignuta protiv Ostoića, Drage Rubale te još 67 osoba, koje se tereti za niz djela – od udruživanja radi počinjenja djela, preko primanja i davanja mita do protuzakonitog posredovanja. Pojednostavljeno rečeno, Ostoić, Rubala i ostali su većem broju ljudi od kolovoza 2010. do listopada 2011. sređivali invalidske mirovine tražeći u zamjenu novac. Cijela operacija bila je temeljito razrađena, a prema optužnici, osmislili su je Ostoić, vještak HZMO-a Područne službe u Varaždinu, i Rubala, bivši načelnik Odjela medicinskog vještačenja HZMO-a Područne službe Zagreb, tada već u mirovini.
Prema optužnici, njih su se dvojica dogovorila da će za novac, a “tarifa” se kretala od 1000 do 7500 eura, omogućiti stjecanje invalidske mirovine zainteresiranim osobama, neovisno o tome imaju li na to pravo ili ne. Da bi ostvarili svoj plan, Ostoić i Rubala morali su imati liječnike i vještake koji će u tome sudjelovati, ali i posrednike koji će pronalaziti lažne invalide. Posao je bio tako organiziran da je svatko u lancu dobivao svoj dio novca, a USKOK smatra da su Rubala, Ostoić i ostali u inkriminiranom razdoblju zaradili ukupno oko 263.000 eura.
Vodio preciznu evidenciju
Glavni “operativci” cijele korupcijske priče, Rubala i Ostoić, sastajali su se na pola puta između Zagreba i Varaždina, kod Brezničkog Huma ili na jednom parkiralištu u Paki. Ostoića bi dovezao Zoran Primorac, trećeoptuženi u slučaju, a potom bi Rubala i Ostoić sjeli u jedan od automobila i razgovarali o poslu. No, ta je njihova navika očito upala u oči i istražiteljima jer je automobil bio ozvučen (“buba” je bila na vjetrobranskom staklu), pa većina tajno snimljenih dogovora potječe upravo iz vozila.
Da su Rubala i Ostoić bili pravi poslovni ljudi, s razumijevanjem za financijske teškoće klijenata, svjedoči i to što im se mito moglo davati i na rate. Osim toga, Rubala je o plaćenim i neplaćenim iznosima vodio preciznu evidenciju, a iz sadržaja tajno snimljenih razgovora proizlazi da je kod plaćenih iznosa stavljao pluseve, a kod neplaćenih minuse. Medicinska dokumentacija, pak, iz ruke u ruku prelazila je ružičastim fasciklima, dok je Primorac bio zadužen za “skupljanje” novca, po koji je odlazio gdje je trebalo, da bi ga potom u kuvertama dostavljao Rubali, Ostoiću i ostalima u korupcijskom lancu.
Zanimljiva je i priča s Davorom Flegarom, sudskim ovršiteljem kojemu je Ostoić platio 5500 eura da sa suda ukrade spis u kojem je jedna banka pokrenula ovrhu nad Ostoićevom obitelji zbog duga.
– Bolje da platim nekomu da mazne taj spis, nego da moram platiti 300.000 kuna koje nemam – rekao je Ostoić Primorcu u jednom razgovoru, nakon kojeg je Flegar dobio ponudu da za novčanu naknadu ukrade spis, što je na kraju i učinio.
Sad je meni jasno zašto su one polovnjače onako žustro čagale na onim njegovim mutavim emisijskim seansama za penziće...