Moramo vjerovati presudi sutkinje Maje Hilje u Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je presudila da Grad Zagreb mora Euroherc osiguranju platiti 455 eura štete (i 649 eura parničnog troška) koju su oni isplatili vlasniku kasko osiguranog parkiranog automobila na koji je s krova zgrade usred Zagreba pala – srna!
Bizaran slučaj dogodio se 24. ožujka 2018. u Ulici Ivana Kukuljevića nasuprot kućnog broja 5. Kad je vlasnik došao do svoga parkiranog vozila tamo su već bili policajci radi očevida zbog "pada divljači (srne) s krova na njegovo vozilo", kako piše u presudi. Nesretna srna je na mjestu uginula, a izazvala je spor u kojem su se suprostavljene strane pozivale na odredbe pravilnika, programa, čak pet zakona pa i na Ustav.
Euroherc osiguranje tužilo je Grad Zagreb jer se nesretan slučaj dogodio na gradskom prostoru, riječ je o šteti od divljači kao "opasne stvari" koju Grad ima obvezu zbrinuti i zaštititi među ostalim i kako bi se spriječio nastanak štete. Zbog toga Grad odgovara za štetu po načelu uzročnosti, već samim time što je šteta nastala od opasne stvari.
VEZANI ČLANCI:
Grad Zagreb je tumačio kako oni nisu vlasnici ni srne, a ni zgrade s krova koje je srna pala na vozilo, te da se radi o nepredvidivom uzroku, odnosno višoj sili. Pravdali su se i s Programom zaštite divljači za Grad Zagreb, napomenuli da Park prirode Medvednica ima zaseban program i na tom pdoručju nije dopušteno ustanovljenje lovišta. Sedam revira provodi zaštitu divljači, a najbliže spornom događaju je područje Lovačkog društva "Sljeme-Gračani".
Pozvali su se i na Zakon o lovstvu prema kojem ulovljena, ranjena i uginula divljač pripada lovoovlašteniku ako prema lovno gospodarskoj osnovi uzgaja tu vrstu divljači u lovištu, a na površinama izvan lovišta pripada osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama, pa su predložili da se LD Sljeme obavijesti o parnici.
Tužitelj je tvrdio da zaštita divljači na gradskom području proizlazi iz Zakona o zaštiti prirode, Zakona o veterinarstvu, Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o proglašenju zapadnog dijela Medvednice parkom prirode, Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovno gospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači. Obrazlažu da divljač ne bi došla do samog središta Zagreba da je program ispravno napravljen i da se provodi.
Odgovornost nije samo objektivna već i kulpozna (po kriteriju krivnje) jer je divljač prestrašena gradskim prilikama (promet, buka, ljudi, zvukovi, gradska svjetlost) pobjegla ili skočila na krov nekretnine jer Grad nije provodio zaštitu i zbrinjavanje divljači, iako je to njihova zakonska, komunalna i programska obveza. Euroherc se pozvao i na ustavnu odredbu prema kojoj je očuvanje prirode i čovjekova okoliša jedna od najviših vrednota ustavnog poretka RH, a Grad Zagreb nije zaštitio divljač kao prirodno bogatstvo, niti ljude i njihovu imovinu.
VEZANI ČLANCI:
Sutkinja je nakon što je analizirala propise primijetila da Euroherc nije naveo koje je to mjere za zaštitu divljači Grad Zagreb propustio poduzeti, a koje su u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Kod odgovornosti po principu krivnje, onaj tko prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je tuženik skrivio određenu štetu svojim postupanjem (činjenjem) ili propuštanjem (nečinjenjem). Dakle, Euroherc je trebao dokazati da je Grad Zagreb nekom radnjom ili propustom uzrokovao štetu, a sutkinja je ocijenila da u tome nisu uspjeli.
Međutim, suprotno stavu Grada Zagreba, sutkinja je obrazložila da divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i po tom je pitanju sudska praksa zauzela taj stav u brojnim odlukama. Od opasne stvari potječe povećana opasnost štete za okolinu pa se odgovara bez obzira na krivnju. Odgovornost se može izbjeći samo ako se dokaže da nije opasna stvar uzrok štete. A odgovornost je na vlasniku te stvari, a kad je riječ o opasnoj djelatnosti, na onome tko se njome bavi.
Grad Zagreb provodi zaštitu divljači na području Parka prirode Medvednica, gdje je zabranjeno ustanovljenje lovišta. A to što se pozivaju na ugovorni odnos s revirima ne utječe na njihovu odgovornost već može biti temelj regresne odgovornosti revira od kojeg Grad može tražiti naknadu ustanovi li se da je odgovornost Grada u izravnoj uzročnoj vezi s nepridržavanjem ugovornih obveza revira. Ali, za konkretnu parnicu to je nebitno jer Grad Zagreb provodi zaštitu divljači i stoga se smatra njezinim imateljem (vlasnikom), a iz toga proizlazi i odgovornost za naknadu štete od te opasne stvari.
O višoj sili nema govora jer je Grad znao za mogućnost migracije divljači s Medvednice prema naseljenom gradskom području "pa se stoga ni na koji način ne može smatrati da je dolazak srne na krov stambene zgrade, na koji je srna lako skočila s obzirom na svoje prirodne osobine i s obzirom na konfiguraciju terena, a s kojeg krova je potom (od)skočila (pala), na vozilo osiguranika tužitelja, viša sila, odnosno događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti", obrazložila je sutkinja Maja Hinje nepravomoćnu presudu.
Video:'Viša sila' nasred ceste: Vozač morao stati, jedan pas si je uzeo trenutak
Ma sve je to ok,ali zalosno je da svi plaćamo obavezno osiguranje,a kad treba naplatiti štetu ,moraš tisuću stavki ispunjavati da bi dokazao da ti se treba platiti odšteta,isto vrijedi za sva osiguranja,kao npr životno...kad sklapaš ugovor,jedno piše i govore,a kad isplaćuju,jedva da vrate ono što si uplaćivao....najveći pljačkaši su te osiguravajuće kuče