Dok se političari diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, građanima nastoje svidjeti obećanjima i najavama smanjivanja poreza, gotovo nevjerojatno zvuči vijest da je danski premijer Lars Lokke Rasmussen zbog takvih nastojanja naišao na osudu svojih sunarodnjaka. I ne samo to, prema posljednjem istraživanju tamošnjih medija, Rasmussen je zbog želje da smanji porez doživio značajan pad popularnosti.
Jednake mogućnosti za sve
Prema pisanju Bloomberga, danska vlada planirala je smanjiti porez na prihode za pet posto i povećati osobni dohodak najsiromašnijem dijelu građana za otprilike sedam posto. Predložene mjere ne bi se, prema planu vlade, odnosile na građane koji imaju najviša primanja. Oni koji zarađuju više od 151.000 dolara godišnje nastavili bi plaćati dosadašnji iznos poreza od 58,3 posto. Premijer Lars Lokke Rasmussen tom je mjerom želio i privući kadrove u deficitarna zanimanja koja su slabo plaćena.
Zajedno sa smanjenjem poreza, planirano je da oni koji su dugo nezaposleni, što u Danskoj znači dulje od godinu dana, dobivaju nagradu od 4500 dolara ako pronađu ili prihvate neki ponuđeni posao. Zbog tih prijedloga, vlada je izračunala da bi morali smanjiti poticaje za ekološko poslovanje kao i financijsku pomoć studentima i obiteljima s više djece. I tu je puklo.
Porezi nose blagostanje
Čak 60 posto građana bilo je protiv, a njih još 15 posto suzdržano. Razloge takvog stava stručnjaci prije svega vide u kulturološkim korijenima. Danci, baš kao i ostali skandinavski narodi, po svom mentalitetu, smatraju analitičari Bloomberga, jako cijene sustav jednakosti i principe države blagostanja koji, prema njihovu mišljenju, moraju omogućavati dostupnost obrazovanja i zdravstvene skrbi svim članovima društva.
Pojmove poput prestiža, uspjeha, razbacivanje novcem, skupocjenim automobilima, predimenzioniranim kućama i slično većina Danaca smatra vrhunskim neukusom.
Osim toga, ne smije se zaboraviti da Danci u svakodnevnom životu i te kako osjećaju korist od poreza koje uplaćuju, kako kroz zdravstvene usluge, kvalitetne socijalne službe i sigurnost, tako i kroz visok standard i kvalitetu života općenito. Tamošnji analitičari odbijanje manjih poreza objašnjavaju time što Danci neće prihvatiti odricanje od države blagostanja koju toliko cijene, da bi imali manje poreze.
I to ne treba u konačnici čuditi jer Danska sa svojim sadašnjim sustavom i načinom života, prema svim pokazateljima, na svjetskim ljestvicama zauzima prva mjesta i po kriteriju blagostanja i po kriteriju sreće i njezini gađani ne žele ništa po tom pitanju mijenjati.
>> Građani ove države ne žele manje poreze i za to imaju jako dobar razlog
Ok, i sto je pisac zapravo htio reci? Ima neka poveznica izmedju nas i Danske?