Štednjak je bio natjecateljski poligon, a kuhinja je poslužila kao gledalište u koju se nagurala publika 18. palačinkijade Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole iz Osijeka. Štoperica u rukama Marice Pajnić točno u podne označila je start za osam ekipa učeničkih domova Slavonije i Mađarske. Zadatak im je bio jednostavan – iz lonca u koji se ulupalo 50 jaja, sedam kilograma brašna i deset litara tekućine pred gladnu publiku trebalo je posložiti oko 300 palačinki. Nervozni natjecatelji imali su tri minute vremena da ih u tri tave ispeku što više.
- Nije teško, samo ih treba znati okretati. Palačinke se nipošto ne smiju zalijepiti jer ih ni sa čime ne smijemo dodirivati, tavu smijemo samo udarati o štednjak - brišući znoj sa čela dobacila je Marija Hržić iz Virovitice. U njihovu natjecateljskom tanjuru glavna sutkinja Marica prebrojila je tek dvije palačinke.
– Važno je strpljenje, ali i trening. No, oni to već znaju. Smjesa od koje se prave palačinke za sve je natjecatelje ista – “odbacila“ je bilo kakvu sumnju u kvalitetu prebrojanih komada sutkinja Marica.
Za debitanta palačinkijade Antonija Ripića iz Vukovara osim brzine, važna je bila tehnika, ali i znanje.
– Pa, normalno da smo trenirali kao i za svako drugo natjecanje. Trajalo je to dva do tri dana. Stalno smo pekli palačinke. Ma, nije ovo teško, samo ako prethodno imaš određeno iskustvo – znalački je objasnio Antonio, dok je asistentica njegove ekipe Sara Klarić priznala kako je tri minute, ipak, premalo vremena.
– Zanimljivo je ovo iskustvo, ali bi bilo potrebno barem pet minuta da se u ovakvim uvjetima ispeče nešto više palačinki – požalila se Sara. Osim u brzini pečenja, svaka od ekipa sudačku komisiju morala je iznenaditi i hladnim jestivim izloškom pripremljenim od palačinki.
