Postoje svjedočanstva ljudi s transplantiranim organima o neobičnim
promjenama navika i čak karakternih crta koje su im se dogodile nakon
presađivanja organa, a koje su se ponekad mogle povezati s karakterom
davatelja organa. Ponešto o tome može se pronaći u knjizi
Dražena Jerabeka "Zidovi od magle", ali jedini meni poznat članak koji
se bavi tom zanimljivom temom jest "Promjene kod primatelja
transplantiranog srca koje su paralelne s ličnostima njihovih
davatelja", izvorno objavljen u časopisu Journal of Near-Death Studies
u proljeće 2002. Jedan od autora članka je dr. Gary E. Schwartz,
znanstvenik koji se bavi i još nekim drugim
nekonvencionalnim područjima, poput istraživanja tzv. "biopolja".
On je profesor psihologije, kirurgije, medicine, neurologije i
psihijatrije na Sveučilištu u Arizoni, a također i direktor
Centra za graničnu medicinu znanosti o biopolju i direktor Laboratorija
za ljudske energetske sustave (oboje pri Sveučilištu u
Arizoni). Zato je susret s njim bio dobra prilika da se sazna koliko
daleko je znanost stigla u istraživanju tih neobičnih fenomena.
Što nam možete
reći o fenomenu kad primatelji organa tvrde da proživljavaju sjećanja i
iskustva darovatelja?
- Kad sam bio profesor na Yaleu, otkrio sam teoriju koja
objašnjava kako funkcionira sjećanje u sustavu povratnih
informacija. Svaki sustav koji uključuje neku vrstu povratnih
informacija, bilo da je riječ o atomima, molekulama, moždanim i srčanim
stanicama bilo o međuljudskim odnosima, zadržava te povratne
informacije i one ostaju kružiti u sustavu. To znači da se princip
povratnih informacija, kakav postoji u mozgu, može odnositi i na druge
organe poput srca. Prema tome, ako je sjećanje pohranjeno u srcu na
isti način kao u mozgu, nakon transplantacije srca barem bi neki
primatelji mogli reagirati na sjećanja darivatelja. To je teorija.
Gotovo 15 godina nakon nastanka teorije počeo sam otkrivati dokaze koji
potkrepljuju taj fenomen.
Taj se fenomen javio kod pacijentice Claire Sylvie kojoj su presađeni
srce i pluća istoga darivatelja. Prije transplantacije vodila je računa
o zdravlju i prehrani, bila je plesačica, vrlo vitka, ali nakon
operacije, kad su je novinari pitali što želi, rekla je da
bi rado popila pivo, a nikad prije nije pila pivo. Nakon izlaska iz
bolnice dobila je strašnu želju za prženom piletinom iz
McDonaldsa. Bila je vrlo zbunjena i nije znala što se
događa. Pitala se je li to posljedica stresa nakon operacije, nekakva
nuspojava ili možda djelovanje sjećanja darivateljevih organa.
Pokušala je stupiti u kontakt s darivateljevom obitelji, ali
u bolnici joj nisu htjeli dati njihove podatke. Na kraju je ipak
došla u kontakt s roditeljima mladića čija je pluća i srce
dobila. Između ostaloga, otkrila je da je mladić obožavao pivo i prženu
piletinu iz McDonaldsa. Vozio je motor i poginuo u prometnoj nesreći, a
u džepu jakne našli su komadiće piletine.
To je bio prvi slučaj koji je potvrdio da je prijenos sjećanja moguć.
(Godine 1997. objavljena je knjiga pod naslovom A Change of Heart, igra
riječi, na engl. znači promjena srca", ali i promjena
mišljenja", u kojoj su opisane vidljive promjene ličnosti
koje je doživjela Claire Sylvia, op. K. M.). Nakon toga je
dr. Paul Piersol proučio sedamdesetak sličnih slučajeva i prateći
pacijente nakon transplantacije, otkrio da su neki od primatelja
doživjeli promjene osobnosti koje su odgovarale osobnostima
darovatelja. Čuo je za teoriju koju sam ja razvio na Yaleu. Nije mogao
shvatiti kako je takvo što moguće.
Kako je moguće da sjećanja ostaju pohranjena u srcu? Odgovor na to
pitanje bila je teorija o petlji povratnih informacija u memoriji
sustava. Zamolio sam ga da mi prenese informacije o deset dokazima
najbolje potkrijepljenih slučajeva, u kojima su ljudi doživjeli
promjene osobnosti nakon transplantacije i čiji su članovi obitelji to
mogli potvrditi. U takvim su se slučajevima primatelji organa nakon
određenog vremena susreli s rodbinom darivatelja, koja im je potvrdila
da je i sam darivatelj organa imao iste osobine. Na tu smo temu
napisali rad koji je objavljen u medicinskom časopisu i u časopisu
Nexus.
Što je to
znanost biopolja?
- Sva biološka tkiva emitiraju elektromagnetska polja i
polja druge vrste koja djeluju na tijelo. Na primjer, moja ruka ima
električni naboj. Ako je pomaknem u trodimenzionalnom prostoru, ona
stvara elektromagnetsko polje koje putuje brzinom svjetlosti. Kad ovako
kružim rukom, stvaram polje koje će utjecati na tkivo u mojoj ruci koja
djeluje kao antenski prijamnik ovog odašiljača. Pokreti
ruke, odnosno elektromagnetski signali koji dolaze od ruke ili srca
šire se iz tijela. Pitanje je do koje mjere moja polja
utječu na polja drugih ljudi i obratno, osobito u kontekstu iscjeljenja.
Što ste
otkrili o djelovanju bioloških polja na bakterije,
štakore i ljude?
- U jednom istraživanju s bakterijama E. coli otkrili smo da ljudi koji
se bave reikijem (japanskom metodom liječenja) i nakon tretmana na
ljudima pokušaju tretirati bakterije E. coli, svojom
energijom pospješuju rast stanica, što je u ovom
slučaju zdravo jer su stanice bile pod stresom zbog vrućine. Osim toga,
otkrili smo da emocionalno stanje iscjelitelja utječe na rast, odnosno
smanjenje stanica. U jednom smo pokusu tretirali štakore
metodama reikija. Štakori su bili izloženi buci i bili su
pod stresom koji je uzrokovao poremećaj cirkulacije probavnog trakta.
Tretirali su ih pravi iscjelitelji i lažni koji su samo kružili rukama
po zraku. Naravno, štakori ne znaju razliku. Otkrili smo da
reiki ima iscjeliteljski učinak na probavni trakt štakora,
dok lažni reiki nije imao nikakvog učinka.
Napravili smo dvostruko slijepo istraživanje o učincima drevne japanske
metode liječenja Jo Rei na pacijente pri oporavku nakon operacije srca.
Ni pacijenti ni liječnici nisu znali da ćemo ih liječiti na daljinu,
što znači da iscjelitelj nije bio blizu pacijenta, nego
nekoliko kilometara dalje. Otkrili smo da je do poboljšanja
zdravstvenog stanja došlo kod onih pacijenata koji su znali
da će dobiti tretman. Stanje se pogoršalo kod pacijenata
koji nisu primili tretman niti su znali hoće li ga primiti. Rezultati
ostalih dviju skupina ispitanika bili su u sredini. Tako smo donijeli
zaključak da u toj energiji ima nešto stvarno i da
naša svijest o tome i svjesno prihvaćanje tretmana utječu na
njegovu učinkovitost.
Pričate o
nevidljivim energijama i biopolju. Je li takve ideje moguće znanstveno
istraživati?
- Naravno. Koristimo se najboljim znanstvenim metodama kada je riječ o
naizgled kontroverznim temama. Koristimo se prihvaćenim znanstvenim
metodama. Suvremena znanost može ponuditi objašnjenja nekih
teorija, osobito ako spojite teoriju sustava s kvantnom fizikom, čija
kombinacija objašnjava sve te fenomene. Ne moramo
smišljati nove teorije kako bismo objasnili zašto
srce zadržava neka sjećanja ili kako to da možemo izliječiti nekoga bez
fizičkog dodira. Suvremena znanost može ponuditi objašnjenja
nekih teorija. I ne moramo smišljati nove kako bismo
objasnili zašto srce zadržava neka sjećanja ili kako to da
možemo izliječiti nekoga bez fizičkog dodira.
POGLED S RUBA ZNANOSTI
