24-godišnji Jordi Battlo iz Barcelone posljednjih mjeseci poslao je stotine molbi za posao. Zvuči pomalo distancirano kada o tome govori – kao da pokušava zaštititi se. „Prestao sam brojati“, kaže mladić.
Odbijenice su postala mučna rutina za diplomiranog inženjera. „Izostanak zanimanja tvrtki mi daje osjećaj da se ne računa ništa što sam uradio“, kaže Battlo. Kada je u srpnju 2020. obranio master na Poslovnoj školi u Madridu, odradio je kratku praksu i sada je bez posla.
Battlo je jedan o milijuna mladih apsolvenata u cijeloj Europi, koji se moraju boriti za posao na prenatrpanom tržištu rada. Prema Zavodu za statistiku Europske unije - Eurostatu nezaposlenost mladih trenutno iznosi oko 17 posto, više nego dvostruko u odnosu na opću stopu nezaposlenosti u EU-u.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je u listopadu 2020. upozorila da će čitava jedna generacija u Europi ostati zanemarena. U pandemiji nije zaustavljeno samo zapošljavanje, već su pojačana i otpuštanja – a val molbi za posao preplavljuje rijetke otvorene natječaje.
Stotine kilometara od Barcelone, u svojoj dječjoj sobi u Dublinu sjedi Georgia Burns (23). Od kada je obranila master na Sveučilišnom koledžu u Londonu, muče je iste brige kao i Battla. „Kada sam počela master mislila sam: 'Ok, dobit ću posao čim dobijem diplomu'. Ali, onda je stigla pandemija i sada sam na praksi i minimalcu."
Battlo je uvjeren da je mladima, koji su završili fakultete, postalo nedostižno dobiti posao. „Za svako slobodno radno mjesto prijavi se dvostruko više ljudi nego obično. Čak i za početničke poslove se prijavljuju osobe s dvije, tri godine radnog iskustva.“ To su prepoznali i poslodavci. „Broj molbi za zaposlenje se masovno povećao“, kaže Oliver Zischek iz „Deloitte Deutschland" za DW. Ova konzalting tvrtka je u jesen 2020. dobila 42 posto više prijava nego godinu dana ranije. Zischek kaže da su uredi Deloittea u čitavoj Europi isto tako preplavljeni aplikacijama.
Teška potraga za odgovarajućim poslom utječe i na raspoloženje mnogih. Prema istraživanjima Međunarodne organizacije za rad i Europskog foruma mladih iz 2020, oko 50 posto mladih pokazalo je znakove straha i depresije.
I 23-godišnjoj Georgiji iz Dublina sve teže pada beznadnost. Šetnja s prijateljima, koji su također u potrazi za poslom, za nju je neka vrsta emocionalnog sidra. „Zaista pomaže da imaš nekoga tko te razumije."
Stručnjaci su uvjereni da će problemi mlade generacije ostaviti dugoročne posljedice. „Poruka koju dobivamo je – bit će sve u redu. Ali, rizik jedne izgubljene generacije nije privremen", kaže za DW Silja Markkula, predsjednica Europskog foruma mladih, nevladine organizacije sa sjedištem u Bruxellesu. Ona strahuje da bi se prihodi mladih dugoročno mogli smanjiti. A mogao bi se smanjiti i optimizam.
Esther Jardim iz Londona, koja je diplomirala 2009. usred globalne financijske krize, ima razumijevanja za diplomce u pandemiji. Međutim, kada se osvrne na vlastitu priču, vidi i prednosti, koje diploma može donijeti tijekom ekonomskog pada.
Kada je Esther na Badnji dan 2010. dobila odbijenicu na jednom natječaju, odlučila je uraditi nešto radikalno. S pločom na grudima koračala je gore-dolje londonskom poslovnom četvrti High Holborn. Na ploči je napisala najimpresivnije iz svoga životopisa: da ima diplomu britanskog elitnog sveučilišta i praksu. Kao i da traži posao.
Akcija joj je donijela oko 30 intervjua, kao i posao u jednoj velikoj britanskoj PR-agenciji. No, zahvaljujući društvenim medijima, uvjerena je da ovakve akcije više nisu nužne, da bi se pobudila pozornost poslodavaca. „Društveni mediji su zaista ukinuli prepreke. Vi sada možete jednostavno pošslati poruku najviše rangiranim ljudima u kompanijama", kaže ona za DW.
Kada se sjeti svojih početaka, Jardim je zahvalna što je sve to prošla prije deset godina. „To me je natjeralo da već na početku karijere naučim biti fleksibilna. Naučila sam se ustajati."
Je li ispravno reći" pandemija je počela uzimati danak" ili "nerazumne mjere su počele uzimati danak"? Samo pitam.