Prošlo je skoro tjedan dana od kada je jednom Riječaninu teško oštećen jednjak i želudac jer je umjesto mineralne vode popio neku lužnatu tekućinu koja mu je gotovo izgrizla utrobu. Još uvijek ne znamo zašto se to dogodilo, ali je to bio događaj koji je izazvao pažnju čitave nacije, a kako su se počeli prijavljivati deseci novih slučajeva, o tome su se raspisali i strani mediji. Koliko sada znamo, ne radi se ni o kakvom masovnom napadu ili pokušaju trovanja stanovništva, nego o doista jednom izdvojenom slučaju.
Otkrilo se, istina, da se isti takav događaj, gdje se opet spominje Rijeka, dogodio još u svibnju, no taj slučaj očito nije promptno istražen. I dok je sada najlakše kriviti društvene mreže što se digla panika i što su deseci ljudi pomislili da su otrovani nekim od proizvoda Coca-Cole te pohrlili na hitni prijam bolnica, svi su oni otpravljeni kućama i očito su podlegli panici. Ima tu svega. Otkrilo se tako i da su neki od njih došli misleći kako će dobiti potvrdu da im je stradao jednjak kako bi mogli tužiti proizvođača. E, sad, tko je kriv za paniku? Koja je nastala zato što javnost u prvih 48 sati nije dobila nikakvu provjerenu informaciju o čemu se radi. Prošle subote o događaju su bolnice izvijestili policiju i Državni inspektorat.
Srećom, izuzeta je ovoga puta i boca s, pokazalo se na kraju, otrovnom tekućinom koja se nalazila u bočici mineralne vode. To da se radi o opasnoj koncentraciji lužine znalo se, pak, prvog dana. Uvidom u bočicu i čep moglo se zaključiti je li riječ o podmetanju ili tvorničkom pakiranju, a nakon toga, državni inspektori su morali odraditi ono što inače rade kada nađu u pakiranju neke hrane salmonelu ili pesticide. Objaviti vijest, obavijestiti proizvođača i trgovce i dok se sve ne provjeri, povući tu seriju proizvoda s tržišta. Prvu vijest o tome javno je komunicirao ministar zdravstva Vili Beroš, kojemu to ustvari i nije bio posao. Prije njega vijest je trebao objaviti glavni državni inspektor, Andrija Mikulić, ili neki njegov zaposlenik.
Ozbiljnost i dramatičnost je povećala i činjenica da upravo traje rat islamskih država protiv američke Coca-Cole zbog situacije u Palestini. Stoga je i trebalo hitno reagirati s onim što se znalo već prvog dana. Da Državni inspektorat i inače ne radi sjajan posao znalo se i ranije, a primjeri njihove nekonzistentnosti i namjerne ili slučajne površnosti postoje. Spomenimo slučaj kada su prije godinu dana sami objavili da su od 84 uzorka vina otkrili u 14 njih da je riječ o patvorini, dakle, da to nisu vina.
POVEZANI ČLANCI:
Ni do danas, premda su hrvatski vinari to uporno tražili, nisu objavili o kojim se to vinima i proizvođačima radi. To je neoprostivo. Drugi primjer ne treba puno tumačiti, nego samo se zapitati kako su inspektori dozvolili da se duž hrvatske obale izgrade sada već tisuće objekata potpuno izvan zakona i bez dozvola. Nešto je trulo u Državnom inspektoratu.
Kako trulo? Pa državni inspektorat je tu da provodi interese vladajuće stranke kao i onih koji ih dobro podmažu. Jesu li čovjeku potamanili 100 000 komada kokoši kad je trebalo? Jesu! Jesu li ljude prisilili na likvidaciju 50 000 svinja u ime nečijeg višeg cilja? Jesu! Jesu li srušili kuću AP-ovog direktora HEP-a na Hvaru? Nisu i neće.