Sandra Paović se poslije teške prometne nesreće u Francuskoj (30. siječnja 2009. godine), u kojoj je teško ozlijedila kralježnicu, zbog čega je prekinula profesionalnu karijeru, vratila stolnom tenisu i počela ostvarivati zapažene rezultate.
– Za mene je 2013. godina bila iznenađujuće zanimljiva, pozitivna i puna preokreta. Poslije svega mogu reći da je to bila godina moga povratka stolnom tenisu, čemu se neizmjerno veselim. U stolnom tenisu sam od malih nogu tako da mi je povratak natjecanjima i ponovno igranje dodatno ispunilo život. Iskreno, uvijek sam se nadala tome, ali sam i mislila da će za to ipak dulje trebati. Na sreću, sve se relativno brzo dogodilo – kaže Paović.
Vratila se s medaljama
Govoreći o povratku natjecanjima, ova Vukovarka zaraznog osmijeha i nevjerojatne upornosti i snage kaže da je osnovni uvjet tome bio da igra stojeći. Naime, nije željela igrati u kolicima. Da je sposobna za to i da opet može igrati, shvatila je u listopadu 2012. na međunarodnom kampu za trenere koji se održavao u Turskoj.
– Tijekom toga kampa puno smo vremena provodili za stolom. Tamo sam shvatila da i dalje imam osjećaj za reket i za igru. Krenula sam pomalo, pa sve više i evo me. Pozitivno me iznenadila koliko sam se brzo prilagodila novim uvjetima i igri – kaže Paović.
Nekadašnja prvakinja Hrvatske u stolnom tenisu, koja je nastupila i na Olimpijskim igrama u u Pekingu 2008. danas igra para stolni tenis, i to onaj u šestoj stojećoj kategoriji. Objašnjenja radi, para stolni tenis je podijeljen prema kategorijama invaliditeta igrača tako da međusobno igraju igračice sa sličnim tjelesnim oštećenjima.
Već 2013. godinu završila je kao druga igračica svijeta na svjetskoj rang listi para stolnotenisačica. Ispred nje je olimpijska pobjednica koja ima samo dva boda više od nje, ali i koju je Sandra Paović prošle godine tri puta pobijedila.
U prvoj godini svoga povratka Paović je osvojila tri velika međunarodna turnira (Mađarska, Italija i Slovenija), postala je prvakinja Hrvatske i prvakinja Europe.
– Sjajan je osjećaj ponovno igrati i ponovno pobjeđivati. Ipak, moram priznati i da mi je malo naporno, prije svega stajati za stolom. Poslije mečeva sam jako umorna. Pri tome većina suparnica se bolje kreće od mene. To koriste pa igraju na mjesta stola gdje ja ne mogu ili teško mogu dosegnuti lopticu. Ipak, nema veze. Da nije tako bilo bi prelagano, ovako je ipak zanimljivije.
Ohrabrena dobrim rezultatima u godini povratka, Paović s pravom u idućoj očekuje još više i još bolje rezultate. U trećem mjesecu ima najavljen novi turnir dok se u rujnu održava Svjetsko prvenstvo u Pekingu, gdje se 2008. godine natjecala na Olimpijskim igrama.
– Ne znam kako će biti tamo, ali nadam se najboljem. Najviše me strah jer moje tijelo sada ipak drugačije reagira nego prije nesreće. Mislim na to da se sada ne prilagođava novim uvjetima, vremenskim zonama i slično nego prije. Ipak, svakako očekujem medalju. Budem li prava i zlato – ističe Sandra.
Govoreći o tajni povratka, Vukovarka kaže da je sve u čovjeku te da je ona tijekom godina bavljenja sportom osnažila tijelo. ali i volju i motivaciju. Sve to omogućilo joj je oporavak i bolji od očekivanoga nakon nesreće u Francuskoj.
I danas funkcionira na način da si prethodno postavi cilj koji onda pokušava dostići pa i prestići ako je moguće. O njenoj volji govori i to da svakodnevno trenira po dva sata pri čemu i dalje ima fizioterapijske vježbe i terapije. Usto, ponekad još vozi i sobni bicikl. Ne smije se zaboraviti ni njeni drugi životni angažmani. Naime, Paović je i dalje angažirana u Stolnoteniskom savezu Hrvatske, ali ipak, radi drugih obveza, ne u toj mjeri kao prije. Najčešće su to sastanci sa sponzorima i kod nekih posebnih projekata.
Trenutačno joj najviše vremena oduzima studiranje. Paović je na trećoj godini sportskog menadžmenta u Splitu što je, kako sama kaže, prilično zahtjevno i traži puno vremena za učenje i pripremanje ispita. Zbog toga joj je dan potpuno ispunjen, a usto i dalje redovito ima terapije.
Trpi mi san
Kroz smijeh kaže da unatoč svemu ipak sve stiže, ponekad uz mala kašnjenja. Jedino trpi san jer sada spava manje nego prije.
– Što se tiče moga zdravstvenog stanja, ono je takvo kakvo je. Meni je kralježnica ozlijeđena tako da i danas imam problema s leđima, koja su još dosta slaba, te s koljenom i uopće s desnom stranom tijela. Hodam koliko mogu, i to uz pomoć štaka. Po stanu pomalo hodam bez štaka, ali ne mogu puno. Izuzetno mi je bitno što vozim automobil. Da to nisam svladala bilo bi mi problematično. Mislim da mi je to jedan od boljih poteza nakon nesreće. U svakom slučaju sa zdravljem sam tu gdje sam. Vidjet ćemo što u budućnosti može donijeti medicina. Na meni je da održavam ovo stanje i vježbam – kaže Paović, koja redovito prati uspjehe hrvatskih sportaša, pri čemu se posebno raduje uspjesima stolnotenisača.
Drago joj je zbog filma o Tamari Boroš, za koju kaže da je toliko dobra i skromna osoba. Misli da bi češće trebalo prikazivati sportaše, koliko su uložili napora da bi uspjeli i koliko taj njihov uspjeh zapravo znači za državu.
– Da nisam imala tu nesreću, vjerojatno bih i ja išla nekim sličnim putem. Zbog toga mi je žao – ističe Paović.
Svaka godina sve bolja
Zbog svih obveza, a prije svega treninga i terapija, Paović je gotovo stalno u Zagrebu. Ipak i dalje redovito dolazi u Vukovar kad god to može. S roditeljima je stalno u vezi pa su nekad oni malo u Zagrebu u posjeti, a nekad ona kod svoje kuće u Vukovaru. Kaže i da od 2014. godine ima velika očekivanja.
– Svaka godina mi je bila sve bolja i uspješnija pa se nadam da će i sljedeća biti još bolja. Svjesna sam da je teško nadmašiti ovu, ali sam skromna. Ne mora ona biti puno bolja. Zadovoljna bih bila da je barem mrvicu ili pola koraka bolja pa da vidimo dokle ćemo dogurati – zaključila je Sandra Paović.
