I Gospodin ima slabost, čak nemoč, samo jednu: beskonačnu ljubav prema ljudskim bićima, nesposobnost da ih ne voli, kazao je papa Franjo tijekom homilije na današnjoj misi u domu Santa Marta. Bog voli i ne bi mogao ne voljeti, kao kvočka sa svojim pilićima, i zbog toga nikada ne osuđuje, kazao je Franjo.
Bila je to prva Franjina propovjed poslije biskupske sinode o obitelji (od 4. do 25. listopada), a osvrnuo se na poslanicu svetog Pavla u kojem objašnjava kako su kršćani pobjednici jer „Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?“ (Rimljanima 8,31), te dodao pitanje: Ako Gospodin spašava žene i muškarce, tko ga može osuditi?.
Snaga te sigurnosti pobjednika, taj dar, kršćanin ima u svojim rukama kao vlasništvo. Gotovo kao da ktšćani mogu objaviti svijetu trijunfalno: sada smo mi šampioni! Ali, nije tako, kaže papa Bergoglio, i objašnjava kako se postaje pobjednicima, odnosno „ne zato jer imamo taj dar u rukama, već zbog druge stvari možemo pobjediti, a to je činjenica da nas ništa nikada neće moći odvojiti od Božje ljubavi, koja je u Isusu Kristu našem Gospodinu“.
Dakle, mi nismo pobjednici nad našim neprijeteljima, nad grijehom. Ne! Mi smo toliko vezani Božjom ljubavlju da ni jedna osoba, ni jedna snaga, ni jedna stvar će nas moći odvojiti od te ljubavi. Pavao je vidio u daru, vidio je mnogo više, ono što daje dar: to je dar nanovnog stvaranja, dar regeneriranja u Isusa Krista. Vidio je Božju ljubav. Ljubav koju nije moguće objasniti“.
Papa je kazao kako svaki muškarac i svaka žena mogu odbiti taj dar i umjesto njega željeti taštinu, oholost, egoizam, vlastiti grijeh, ali „onaj dar se ne može poništiti, jer je Božja ljubav, Bog se ne može odvojiti od nas. To je Božja nemoć. Mi kažemo: 'Bog je moćan, može učiniti sve!'. Osim jedne stvari: odvojiti se od nas! U evanđelju ona slika Isusova plača nad Jeruzalemom daje nam da shvatimo tu ljubav. Isus je plakao! Plakao je nad Jeruzalemom i u tom plaču je sva Božja nemoć: njegova nesposobnost da ne voli, da se odvoji od nas“.
Bog ne može ne voljeti nas, ponovio je Franjo i naglasio kako je to naša sigurnost. Može se odbioti tu ljubav, kao što je to učinio lopov do konca svoga života, ali tamo ga je čekala ona ljubav. Najzločestijig, najvećeg klevetnika voli Bog s nježnošću oca, i kako to kaže Pavao, kako to kaže evenđelje, kako to kaže Isus: „Kao kvoćka s pilićima“. U Isusovu plaču nad Jeruzalemom, u onim suzama je sva Božja ljubav, kazao je Franjo i naglasio: „Bog plače zbog mene kada se udaljim; Bog plače zbog svakoga od nas; Bog plače zbog zlobnika koji su učinili toliko ružnih stvari, tolika zala čovječanstvu...Čeka, ne osuđuje, već plače. Zašto? Jer nas voll!“.
>> 'Zbog nasilja i terorizma rasprostranilo se sumnjivo ili čak osuđivačko držanje prema religijama'
Nakon što su ga ostavili Merkel, Cerar, Faymann i Juncker, papa Franjo je zadnji Milanovićev imaginarni prijatelj s kojim se Zoka čuje svakih pet minuta telefonom, a vise i na Fejsu i još chataju i preko Skypea. Ziher je i ovu propovijed papa Franjoj izrekao inspiriran Milanovićevom duhovnošću koju ovaj nemilice ispoljava (Yeah no, kae pi*ke, nabijem vas na ku*ac, ne vata oro muvu, nećeš majkte ti, šaraj malo, oni su obični zalupanci...)