Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Pitanje je to koje nas slijepe, gluhe i nijeme Hrvate proziva s jumbo plakata širom Hrvatske, a ako kampanja upali, uskoro će takva i slična pitanja s dramatskim pauzama postavljati zastupnik SDSS-a s govornica u Bruxellesu i Strasbourgu. S titlom na ćirilici, da ga ceo svet razume, predstavljajući se kao “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” prozivat će hrvatske zombije koji su Republiku Hrvatsku pretvorili u Weimarsku Republiku.
Nitko ni ne pita kako je biti Hrvat, no, doista, kako je biti Srbin u Hrvatskoj?
Valja priznati, sa suzom u oku, sigurno nije lako onima koji su godinama svoje susjede Hrvate držali na nišanu, a ni danas Republiku Hrvatsku iskreno ne prihvaćaju kao svoju domovinu. No, pita li netko bi li možda moglo biti još teže onima koji u nikakvoj pobuni nisu sudjelovali i sve što žele je normalni život, bez kampanja kojima je cilj proizvesti kontrareakciju i Srbe zadržati u nacionalnom toru? Je li možda još neugodnije onim Srbima koji su riskirali svoje živote kao hrvatski branitelji, a kojima etnobiznismeni i dalje uporno udaraju kolektivni žig memorandumske retorike s druge strane Dunava?
Najbolje je poentirao Predrag Mišić, vukovarski branitelj, također kandidat na izborima, koji je svojim plakatom odgovorio na Pupovčevo pitanje. Ispod svojeg lika napisao je “Časno”, a ispod Pupovčeva – “Unosno”.
Donekle su u pravu Pupovac i društvo, položaj Srba jest mjerilo demokracije u Hrvata, no, problem je kad to tvrdi onaj koji za sebe traži dobro plaćeni status arbitra – kud ćeš veće sreće ako takvi karijerni lovci na hrvatske nacionalističke nuspojave počnu dobivati redovitu lovu ne samo iz hrvatskog nego i europskih proračuna. Takve profesionalne vidjelice bez ustaša ne bi mogle živjeti, zato im se i ukazuju na svakom koraku.
Dokazano je to uspješno. Eto, čak i papa Frane patrijarha Irineja postavlja za arbitra odavna zaključene kauze za svetost kardinala Stepinca. Irineja, koji Stepinca naziva “ustaškim vikarom”, kaže da su većina hrvatskih biskupa “ustaški nastrojeni”, čestita blagdane u “Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji” te i dalje inzistira na “nekoliko stotina hiljada” u Jasenovcu umorenih Srba.
Prije četiri godine napisao sam kolumnu pod nazivom “Je li Frane izdao Alojzija – ili idemo u susret najvećem Stepinčevu čudu?”, a sad je posve jasno, od mrtvog Stepinca traži se čudo nad čudima kao dokaz svetosti – za početak da baš patrijarh SPC amenuje njegovo proglašenje svetim. Dakle, nikad – a možda ni tada.
Razmazio je nas Hrvate Ivan Pavao II., svojom iskrenom ljubavlju, razumio je povijesnu žrtvu naroda koji je očuvao vjeru kroz tisućugodišnju kušnju, iako bi bilo neizmjerno lakše presjeći sve veze s Rimom te poput pravoslavnih crkava dobiti povlašteni status od turskog sultana, srpskog kralja ili komunističkog cara. Ta, Stepinac je beatificiran prije svega zato što se odupirao volji diktatora te progonu usprkos sačuvao čvrstu vezu Hrvata s “jednom, svetom, katoličkom i apostolskom crkvom”!
Razumije to i Ratzinger, no Bergoglia ta priča uopće ne zanima. Njegovi prethodnici ugađali su Hrvatima, tražili u njima vrline i vidali njihove rane, Bergoglio pak proziva samo njihove mane te ih zove da nakon svih nedaća ponovno uprte križ na leđa. Poput strogog oca koji će uvijek prekoriti vlastito dijete kad se zatekne u svađi s tuđim djetetom – odgojna metoda koja u stvarnoj obitelji garantirano djeci ostavlja traume do kraja života.
Nevjerojatno, Franjo je čak uspio posjetiti BiH i pri tome gotovo zatajiti Hrvate - oni očito nisu ni bili cilj tog posjeta. Katolicima u BiH obratio se otprilike kao i katolicima u Maroku. Frane ne dolazi tek kao pastir, jer on će napraviti što nijedan pastir neće: cijelo stado staviti u napast – samo kako bi preobratio vuka. On stiže kao geopolitičar, čak i pod cijenu da takva “ljubav” bude uzvraćena pukim posluhom, ili što je još gore – otvorenim prijezirom i neposluhom. Nerazumijevanje Franinih poteza, nažalost, već izaziva tektonske poremećaje u odnosu Hrvata prema Vatikanu.
Ne dođe li do velikog zaokreta, Hrvati će čekati nekog sljedećeg papu da Stepinac i bude proglašen svecem, kao što je Latinska Amerika godinama čekala da dođe Bergoglio i kanonizira kardinala Romera. Naravno, on je Romera, čija je krv prolivena po oltaru, kanonizirao ne čekajući da utihnu kontroverze o njemu kao kardinalu-marksistu.
Frane Hrvatima u svojem globalnom planu dodjeljuje pokoru. Baš kao što je on na Veliki četvrtak oprao noge zatvorenicima, te simbolički oprao i noge svojem bratu Irineju, tako bi i mi sad valjda trebali simbolički oprati noge Miloradu Pupovcu te u Bruxelles poslati Dejana Jovića, pa da nas oni sve od tamo svakodnevno peru. Urbi et orbi.
Živo me zanima da li se autor članka osjeća kao heretik? Neslaganje s papom je u kršćanstvu hereza, bio autor svjestan toga ili ne. Još je bolje pitanje što je jadni papa krivo učinio da ga sad uzima na zub svako desničarsko piskaralo? Propovijeda ljubav prema svima (da, čak i migrantima i homoseksualcima), ne želi proglašavanje svecima ljudi koji su u ratu surađivali s ustašama, traži poštovanje drugih vjera, miran suživot i slične gluposti. Vrlo nekršćanski od njega, zar ne? To što svaka 'rvat'na vulgaris misli da kršćanstvo razlikuje nacionalnu pripadnost vjernika, uključuje mržnju prema nevjernicima i neopraštanje grijeha samo pokazuje opću bolesnost katolicizma u Hrvata. Sad kad je konačno na čelo crkve došla osoba koja se samo pokušava držati Isusovih nauka, naši su se desničari pokazali u svom pravom svjetlu - nikad ni su u suštini ni vjerovali u boga, ali uvijek je bilo oportuno izvlačiti se na njega kad su krali, pljačkali i ubijali, kad su bacali kamenje na gay pride, kad se razbacujemo komentarima kako migrante treba tamaniti - da, vjerujem da je takvim "kršćanima" (poput autora, npr) susret s izvornim Isusovim naukom veliki šok. Još za kraj, da, Srbi nam mogu raditi što žele, ako smo kršćani na svaki dobiveni šamar trebali bi okrenuti i drugi obraz. Neka me ispravi neki bolji poznavatelj Novog zavjeta - ali u prispodobi o okretanju drugog obraza Isus nigdje nije spomenuo da to ne vrijedi ako šamar daju Srbi, zar ne? Ma sve je to licemjerna bagra.