Ono što propovijeda, to i živi. Njegov stil života utjelovljenje je Isusova nauka, kršćanske poruke, ali i poruke koju bi Katolička crkva u svakom trenutku trebala odašiljati i svijetu i svojim vjernicima. Papa Franjo sam za sebe kaže da želi biti pastir koji će živjeti s ljudima i kojeg će svi razumjeti – od nepismenog siromaha do doktora znanosti. On svakom svojoj riječju i gestom, svakom propovijedi i crkvenim dokumentom poručuje: Crkva može biti vjerodostojna samo ako živi i utjelovljuje ono što propovijeda.
Ljudi diljem svijeta, vjernici i nevjernici, odmah su razumjeli što im papa želi poručiti svojom jednostavnošću, skromnošću i ljudskošću bez granica. Pokazalo se da ima nešto čarobno u papi koji je odbio preseliti se u raskošne papinske odaje u Vatikanu i odabrao živjeti u gostinjcu Svete Marte, u jednostavnoj sobi, u papi koji je odbio odjenuti raskošnu odjeću i okititi se križem načinjenim od zlata i dragog kamenja, odbio voziti se u skupocjenom automobilu... Čak ni prsten koji nosi, jedan od važnih simbola papinske vlasti, nije od zlata kao prstenje njegovih prethodnika. Njegov je načinjen od srebra i pozlaćen. Prošle su već dvije godine otkako je proglašen papom, a čini se da svijet još nije do kraja upoznao ovoga neobičnog papu.
"Neka vam Bog oprosti!"
Iako su svi kardinali poznavali svoga kolegu, kardinala Bergoglia, on ih je na svojevrstan način šokirao odmah nakon što su ga izabrali za papu. Njujorški nadbiskup i kardinal Timothy Dolan kazao je da su svi zajedno večerali. Na meniju je bila tjestenina koja je za standarde novoga pape bila malo previše ekstravagantna. Na kraju večere kardinali su ustali s čašama u ruci kako bi nazdravili novome papi. Ustao je i Franjo, podigao čašu i rekao: "Neka vam Bog oprosti!" Kada su kasnije upitali vlasnike i zaposlene u dva restorana nedaleko od Vatikana, u koje redovito i u velikom broju zalaze biskupi i kardinali, nitko od njih nije se mogao sjetiti da je ikada posluživao argentinskog kardinala. On tu nije zalazio. Oduvijek se držao pravila svoga isusovačkog reda koji traži da se jede jednostavno i da se želudac napuni kruhom kako se ne bi palo u napast da se poseže za raznim vrstama hrane. No sam kaže da je kao kardinal volio lutati rimskim ulicama, pojesti ukusnu pizzu ili tanjur tjestenine u nekoj zabačenoj, maloj rimskoj gostionici. Naglašava kako mu to sada jako nedostaje i dodaje da može naručiti pizzu u Vatikan, ali da to nije to.
U jednom osobnom intervjuu objavljenom prije nekoliko dana kazao je kako je on oduvijek bio gradski čovjek, kako je volio hodati ulicama, voziti se gradskim javnim prijevozom, biti s običnim ljudima... No on ipak razumije da kao papa u tim sitnim zadovoljstvima više ne može uživati. Kaže da je u svakom trenutku spreman prilagoditi se i naglašava da se život svakog iskrenog vjernika, pa i isusovca, mijenja kada se pokaže da je to potrebno.
Gostinjac Svete Marte je papin dom. Od 210 soba papa zauzima jedan apartman s tri prostorije, točnije sobu broj 201 na drugom katu. Soba je skromna, gotovo isposnička, a urešena je jedino raspelom, slikom sv. Franje Asiškog, Gospe od Lujana, koja je zaštitnica Argentine, i malim kipom sv. Josipa koji spava. Njemu se sviđa atmosfera u gostinjcu kroz koji prolaze brojni gosti – biskupi, kardinali, svećenici, pa i laici... Papa kaže da mu ta atmosfera godi, osobito u trenucima kada svi zajedno jedu u blagovaonici ili kada on za goste i osoblje četiri puta tjedno, u sedam sati ujutro, služi misu odjeven u najjednostavnije misno ruho, bez ministranata. Na kraju mise sjeda u zadnji red klupa kako bi molio zajedno s ostalima. Svećenikom je postao kako bi što više mogao biti s ljudima, pa je Bogu zahvalan što je u Vatikanu pronašao skroman kutak koji će mu to omogućiti. Naglašava kako na zidovima gostinjca nema Rafaelovih i freski koje bi mu mogle odvlačiti pažnju.
Nije vidio Messijevu igru
Franjo inzistira da se gostinjcem slobodno kreće i da se sam vozi liftom, bez tjelesnih čuvara. Tako je jednom u lift ušao mladi kardinal koji je ostao šokiran kada je zatekao papu. "Sveti Oče!" uzviknuo je kada ga je vidio. "Da, sveti sine", odvratio mu je papa. Dvanaest papinskih odaja na najvišem katu Apostolske palače koristi isključivo kao radni prostor i mjesto gdje prima ugledne goste.
Papa radi puno i kaže da ponekad osjeća velik potisak poslova koje treba odraditi, a koji u nekim razdobljima niču poput gljiva poslije kiše, a tisuće stvari događa se gotovo istodobno. Kako ustaje u četiri sata ujutro, nakon čega slijedi molitva, kaže da mu je tijekom dana potrebna mala siesta – skine cipele, legne i odspava četrdesetak minuta. Kada ne uspije izdvojiti vrijeme za tu malu siestu, kaže da osjeća posljedice. U krevetu je već u devet sati navečer. Čita oko sat vremena, a kad mu jedno oko zasuzi, spušta knjigu i gasi svjetlo. Šest sati sna, kaže on, sasvim mu je dovoljno! To je njegov prirodni bioritam.
U životu ovoga pape televizija ne postoji već gotovo 25 godina. U noći 15. srpnja 1990. godine Gospi od Karmela obećao je da više neće gledati televiziju. To nije bio nikakav zavjet – on je jednostavno shvatio da televizija nije za njega i da na to ne treba trošiti vrijeme. Ne gleda čak ni nogometne utakmice svoga omiljenog nogometnog tima iz Argentine San Lorenza.
To umjesto njega čine pripadnici Švicarske garde i svaki tjedan ga izvijeste o rezultatima i o mjestu na tablici koje njegov tim zauzima. Lea Messija vidio je dva puta u Vatikanu, ali ga nikada nije vidio kako igra. Ne surfa internetom, a sve što mu treba sazna iz dnevnih novina.
Svako jutro deset minuta izdvoji za čitanje talijanskog dnevnog lista La Repubblica, novine talijanske srednje klase. Donedavno je bježao od novinara i medijske pozornosti.
On je čovjek koji je doveo 150 beskućnika u Sikstinsku kapelu i kazao im: "Ovo je svačiji dom. Ovo je i vaš dom!" On je čovjek koji je jednom zauvijek promijenio Vatikan, koji više nitko neće moći vratiti na staro.
>>Papa poručio hrvatskim redovnicama: Budite ondje gdje su napetosti i razlike
>>Papa Franjo u Sarajevu neće govoriti o Međugorju
Gleda samo HRT!