Papige su pametne, lijepe, mogu naučiti govoriti, i zbog toga su uvijek zanimljivi kućni ljubimci. Za neke ljude one su prijatelji i članovi obitelji. No, papige nisu domaće životinje. U prirodi imaju bogat društveni život i raznovrsne emocije koje im omogućuju obiteljske i prijateljske veze, odnos s partnerom, mladuncima i drugim članovima jata. Zbog toga bavljenje s tako pametnim i osjećanim kućnim ljubimcem može biti izazov.
Razumijevanje papagajskih osjećaja neophodna je vještina za svakoga tko se želi odgovarajuće brinuti o svojoj ptici. To je preduvjet da imate papigu bez problema u ponašanju. Papige komuniciraju govorom tijela jer im je tako urođeno i na taj način prenose važan dio cjelokupne poruke. Ako pažnju obratimo na signale koje nam daju svojim ponašanjem, tonom i govorom tijela, možemo ih bolje razumjeti i potruditi se da ispunimo emocionalne potrebe svog ljubimca.
Papige su jako osjetljive na osjećaje i ponašanje ljudi s kojima žive i naše raspoloženje može utjecati na njih. Ako su život i odnosi u nekom domu stresni, papiga će to primjećivati i može se osjećati ugroženo te iskazivati neželjeno ponašanje. Papige mogu biti radosne u različitim situacijama. Posebno će se veseliti kada se njihov vlasnik/skrbnik vrati kući i kada se igraju. U trenutku radosti ptica će kratko lagano zatresti repom, što je nalik brzom i bezbrižnom hihotanju, podrhtavati kljunom gore-dolje i igrati se jezikom. Ako se osjeća posebno ugodno i zadovoljno, počet će dotjerivati repna pera. Zadovoljna papiga će čavrljati, pjevati, kreštati, zviždati i tiho mumljati. U dobrom, opuštenom raspoloženju papige često proizvode mrmljajuće glasove visoke frekvencije. Škrgutanje kljunom je još jedan način na koji ptice često izražavaju bezbrižnost.
Ptice koje su sretne i bezbrižne mogu se sunčati i drijemati. Kad je uznemirena, papiga će to pokazati glasanjem sličnim predenju i režanju, treptanjem očima i podizanjem perja na vratu. Dakle, kod ptica predenje najčešće označava frustraciju. Ipak, prema kontekstu i govoru tijela treba utvrditi je li papigi doista nešto smeta jer u nekim situacijama predenje može ukazivati da je ptica opuštena.
Bijes i ljutnju najlakše je prepoznati kod papiga. Ljute papige ne ustručavaju se dati drugima do znanja kako se osjećaju – zauzet će prijeteći položaj i neugodno se glasati, npr. frktati, siktati ili režati. Nisko će spustiti tijelo, podignuti perje i netremice gledati prema onome na koga je ljuta i želi da je ostavi na miru. U afektu papiga može otvoriti kljun kao nagovještaj mogućeg ugriza, te nasrnuti i ugristi. Zjenice u njezinim očima mogu se brzo širiti i sužavati. Ponekad će energično raširiti perje repa, ali takvo ponašanje može označavati i entuzijazam, a ne ljutnju. Kada lete, ptice mogu pokazati svoj bijes zalijetanjem prema izvoru bijesa, mogu se fizički sukobiti sa žrtvom i tjerati je sa svog teritorija. Ako ste ikad u blizini ptice koja signalizira bijes ili ljutnju, ostavite je na miru. Dajte joj vremena i prostora da se smiri.
Reakcije straha kod ptica vrlo su slične onima kod sisavaca te uključuju reakciju borbe ili bijega, ukočenosti, ubrzani rad srca, ubrzano disanje i stresno glasanje. Nadalje, osjećaj tjeskobe, nelagode i straha ptice mogu pokazati drhtanjem, tresenjem krila i pogrbljenim držanjem tijela. U susretu s novim ljudima i drugim životinjama papige mogu iskazati oprez i nepovjerenje.
Papige mogu osjećati ljubav jedna prema drugoj i to iskazuju željom za bliskošću, nježnim ponašanjem udvaranja, dijeljenjem hrane, pažljivim međusobnim čišćenjem perja, kontaktnim pozivima te zaštitničkim ponašanjem. Par papiga pokazuje naklonost zajedničkim druženjem nalik onome koje vidimo kod ljudskih zaljubljenih parova. Papige roditelji pažljive su prema svojim mladuncima, što je jasan primjer roditeljske ljubavi. Uglavnom takvi osjećaji traju dok roditelji odgajaju mladunce, no veza između majke i potomstva može opstati i kasnije. Bez roditeljske ljubavi i odgoja, mlade papige razvit će brojne probleme u ponašanju. Druga strana ljubavi je ljubomora koju papige mogu osjećati zbog dolaska novog člana obitelji, npr. bebe, supružnika ili drugog kućnog ljubimca.
Tugu je teško razumjeti i prepoznati kod ptica jer žalosne papige mogu se različito ponašati. Na primjer, ako papiga u tuzi potpuno utihne, njezino ponašanje može izgledati nepromijenjeno. Papige mogu biti tužne ako ostanu bez partnera ili mladunca. Neke papige mogu tada izgledati potpuno ravnodušne, držati se pogrbljeno, sažaljivo se glasati ili krenuti u potragu za izgubljenim. Papige će žalovati ako im umre vlasnik/skrbnik ili prijatelj. Kao društvene životinje koje se osjećaju ranjivo kada su same, papige će aktivno tražiti pažnju. Neke će se glasati, klikati jezikom, naginjati se prema naprijed i pri tome će imati spušteno/polegnuto perje. Usamljene papige, bez društvenog kontakta, nježnosti i zabave, razvit će razne probleme u ponašanju.
Papige imaju čitav niz osjećaja i oni su važni u oblikovanju njihova ponašanja. Osjećajne, brbljave i pametne papige mogu biti odgovarajuće životinje za društvo samo onome tko ima vremena i znanja da im se posveti tijekom nekoliko desetljeća. U suprotnom, pretvaramo ih u zatočenike naših domova koji pate u samoći.
Više o papigama, ali i drugim kućnim ljubimcima, možete pronaći na stranici ARGOS.
