– Mnogo raznih vrsta ptica, mir i tišina, pravi odmor za dušu. U obilasku ušća Neretve, nažalost, i jedan ne baš lijepi detalj. Uočili smo na sprudovima brojne ljušture periske, strogo zaštićene vrste školjke, koje je izbacilo vjerojatno zadnje jako jugo. Dan poslije ponovo odlazimo na ušće zajedno s djelatnicom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode DNŽ. U obilasku cijelog kominskog dijela ušća Neretve uočili smo samo jednu živu perisku i još tri uspravne, ali nismo sigurni jesu li bile žive jer nismo mogli do njih – riječi su kojima je početkom siječnja ornitološko društvo Brkata sjenica izvijestilo o pomoru periski na neretvanskom ušću.
Upravo kada se ta strogo zaštićena vrsta školjke, a riječ je o endemu Jadranskog i cijelog Sredozemnog mora, koji može narasti do čak 120 centimetara, počela oporavljati od masovnog uništenja i izlova kojem je bila izvrgnuta, a njezini primjerci su se sve više počeli pojavljivati u mnogim hrvatskim uvalama, što je ujedno i znak čistoće mora, pojavila se nova opasnost.
Riječ je o oboljenju koje zahvaća periske, a izaziva ga parazitska vrsta Haplosporidium pinnae iz grupe Protozoa čije se spore iznimno brzo šire podmorjem i tako dospijevaju do velikih udaljenosti.
Uz tu opasnost dolazi još jedna, a radi se o bakteriji iz roda Mycobacterium koja je u uzorcima tkiva periski otkrivena prije njihova masovnog pomora i nije bila patogena.
No kod oboljelih jedinki ubrzano se razmnožava i toliko ih oslabi da postanu plijen predatora jer počnu slabije reagirati na vanjske podražaje, a pokazuju i znakove usporenog zatvaranja ljuštura ili ljušture uopće ne mogu zatvoriti. Prvi slučajevi pomora registrirani su 2016. godine u Španjolskoj i sjevernoj Africi, gdje je pomor školjki bio iznimno visok i iznosio je 99 ili čak 100 posto.
Potom je nestanak periski zabilježen u Tunisu, Francuskoj, Italiji, Turskoj, Grčkoj i Albaniji, gotovo u cijelom Sredozemlju izuzev Jadrana. Ipak, tri godine nakon toga, točnije u svibnju 2019. zadarska udruga 20.000 milja evidentirala je pomor periski i oko dubrovačkih Elafita.
Iako nisu svuda provedeni detaljni pregledi, prema zasad dostupnim informacijama, periski više gotovo uopće nema s južne strane poluotoka Pelješca, u vodama Lastovskog otočja, Žirja, Visa...Trenutačnoj situaciji ne pomaže ni neuobičajeno topla zima jer je spomenuti parazit aktivan na morskoj temperaturi višoj od 14 Celzijevih stupnjeva, dok se na nižoj njegovo širenje bitno usporava.
