Ana Rukavina voljela je slaviti rođendane. Danas bi, da bolest nije
bila jača, slavila svoj 32. Vjerojatno u Šibeniku kamo se odselila zbog
ljubavi. No sudbina je htjela drukčije i umjesto torte, svjećica i
najljepših želja ta mlada novinarka u Krešimirovu gradu će dobiti
svoj park, na sjevernoj strani srednjovjekovne utvrde Sv. Mihovil, kraj
koje je više puta šetala s majkom Marijom.
Živjela punim plućima
– Evo baš se spremam na put u Šibenik. Nije mi lako. Ne volim
putovati u taj grad u kojem je Ana vjerovala da će živjeti do kraja
života, a na kraju se vratila u Zagreb, bolesna, nesretna. No što mogu
– s tugom u glasu rekla nam je danas Anina majka Marija, predsjednica
Zaklade Ana Rukavina, koja je i osnovana nakon Anine smrti s ciljem
proširenja hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži.
Tuga i bol zbog gubitka kćeri svakodnevica su joj. No pomiješani su s
ponosom što joj je baš ona bila majka i što je njena Ana imala snage
napisati pismo “Želim život” i tako potaknuti dobre ljudi da daruju
uzorke krvi za tipizaciju.
– O kojoj je snazi riječ najbolje govori podatak da su u registru od
1996. do 2006.godine bila samo 154 registrirana dobrovoljna darivatelja
koštane srži. Od 2006., kad je Zaklada osnovana, do danas ta se brojka
popela na više od 33.000 darivatelja – objašnjava dr. Mirando Mrsić.
Uspjeli su, dodaje, jer je Zaklada krenula prema ljudima. Postali su,
kaže, “uličari, izašli su na ceste, postavili šatore i vadili ljudima
krv”.
– Baš sam s drugom kćeri razgovarala kako mora da nas je Ana kroz
Zakladu namjerno zaposlila, da ne mislimo s tugom na nju, nego da
radimo – vjeruje gospođa Marija. Lakše joj je, dodaje, i kada se sjeti
da je njena kći imala lijep i ispunjen život. Mnogo je putovala, bila u
braku s ljubavi svog života, imala je puno iskrenih prijatelja...
Živjela je život punim plućima.
Torta s Kube
– Čini mi se da je htjela puno toga odraditi prije nego ode. Kao da je
znala da nema puno vremena. Još se sjećam priča s njezinih putovanja.
Prije pet je godina s prijateljicom bila na Kubi. Baš je tamo slavila
svoj 26. rođendan. Stanovale su u privatnom stanu, a gazdarica je Ani
za rođendan ispekla malu tortu. Govorila je da joj je taj rođendan bio
najbolji – priča gospođa Marija. Prisjetila se i kćerina zadnjeg
sretnog rođendana. Bilo je to prije tri godine.
– Ana se tada vratila s transplatacije. Bila je sretna, puna nade. Svi
smo vjerovali da je uspjela pobijediti bolest. U vikednici je slavila
rođendan. Pozvala je sve prijatelje. Bilo je to veliko slavlje.
Nekoliko mjeseci nakon toga objavila je vjenčanje. Bio je to period
kada je stvarno bila sretna – prisjetila se Marija Rukavina.
ŽELIM ŽIVJETI Apel Vjesnikove novinarke ozdravljuje teško bolesne
