Jeste li poželjeli umrijeti? Jeste li poželjeli da vas nema? Mislite li da ima ljudi koji vas ne vole? Mislite li da ima ljudi koji vam žele zlo?
Na takva pitanja iz psiholoških testova, kao i na pitanja o seksualnim odnosima, moraju odgovarati parovi - pacijenti koji se bore s neplodnošću. Kad dobiju potvrdu u kojoj stoji da "nema psihopatologije koja može interferirati s procesom medicinske oplodnje", odlaze na postupak.
Testirano 135 parova
Navedeni je primjer iz psihološkog savjetovališta pri Klinici za ginekologiju i porodništvo i Odjelu humane reprodukcije KBC-a Rijeka. Zakon o medicinskoj oplodnji propisuje obvezno savjetovalište prije postupka, ali ne i kako da se ono provodi. Bez obzira na to što iz KBC-a Rijeka kažu da se testiranje provodi u svrhu upoznavanja pacijenata i definiranja individualnog postupka, pacijenti misle drugačije. Detaljnu psihološku procjenu te nalaz koji idu u smjeru utvrđivanje psihopatologije doživljavaju degradirajuće te kao procjenu mogu li na postupke potpomognute oplodnje, a time – posredno – smiju li biti roditelji.
U KBC-u Rijeka do sad je takva savjetovanja prošlo 135 parova, dok je u ožujku naručeno njih još 35.
– Nije svrha utvrditi postojanje psihopatologije, no moguće je uočiti značajnije emocionalne teškoće koje se tada ne smiju previdjeti. Termin je preuzet iz smjernica za savjetovanje parova iz MO-a po preporuci ekspertne grupe Psihologije i savjetovanja (ESHRE), u kojoj se navodi da bi eventualno "postojanje psihopatologije ili socijalne disfunkcije moglo otežavati adaptaciju na učinke liječenja neplodnosti", odnosno, otežat će i prilagodbu na stres kao i funkcioniranje u životnim situacijama. Tada bi trebalo preporučiti i osigurati potrebne oblike stručne pomoći – kažu iz KBC Rijeka te napominju da na osnovi savjetovanja nije moguće eliminirati pacijente iz postupaka.
Prema našim spoznajama, jedan od testova je skraćeni oblik testa MMPI za koji se u katalogu dijagnostičkih testova Psihološke komore kaže da "predstavlja empirijski utemeljen test za ispitivanje psihopatologije u odraslih".
– Nema potrebe za procjenama jer psihopatologija nije češća kod neplodnih parova nego kod ostale populacije – kaže Petra Thorn, savjetnica za neplodnost i suautorica Smjernica ESHRE na koje se pozivaju iz Rijeke.
Krivac saborski odbor
Savjetovanje je, inače, važno za pacijente koji prolaze postupke potpomognute oplodnje. No dvije odredbe hrvatskog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji ne podržavaju preporuke svjetskih, ali ni domaćih stručnjaka. Nije osigurana potpora tijekom postupka, što znači da se pacijenti, nakon neuspjeha, kad im je najteže, nemaju kome obratiti. Drugi problem je propisivanje obveznog savjetovanja. U Velikoj Britaniji se navodi da se obvezno savjetovanje može protumačiti kao zadiranje u osobna prava.
– U Europi nema obveznog savjetovanja za sve pacijente, već samo za one koji idu na heterolognu oplodnju, odnosno oplodnju doniranim stanicama – nastavlja Petra Thorn, što potvrđuje i Vislava Velikonja Globelnik iz ljubljanske Sveučilišne klinike, psihijatrica specijalizirana za rad s neplodnim parovima.
Inicijalno je takva praksa trebala biti i u Hrvatskoj – savjetovanje je prijedlogom Zakona bilo predviđeno za parove koji se koriste doniranim spolnim stanicama te se moraju upoznati s mogućim problemima roditeljstva djeteta koje nije biološki njihovo. Amandmanom Saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, savjetovanje je postalo obvezno za sve parove. Iznenadno uvođenje obveznog savjetovališta, bez konzultiranja sa strukom, izazvalo je zbrku među psiholozima i psihijatrima. Praksa na terenu je neujednačena, govore pacijenti. Suprotno od riječkih, slučajevi su u kojima pacijenti u ordinaciji provedu 10-ak minuta smijući se s psihologom i psihijatarom zakonskoj odredbi. Ako nemaju uputnicu, "terapiju smijehom" plate dvjestotinjak kuna.
Puhovski: Savjetovalište izjednačava potpomognutu oplodnju s pobačajem
– Zakon se mora poštovati – tvrdi predsjednik Psihološkog društva Hrvatske Josip Lopižić, ali navodi i brojne zamjerke:
– Već su mi se javljali kolege koji su dovedeni u neugodnu situaciju. Zakon je donesen bez konzultacija s bazom, isforsirano i nespretno. Smatra da treba pokrenuti javnu raspravu.
Neka od pitanja koja treba postaviti su tko će to raditi – ta već imamo dovoljno posla.
No nudi zapravo jednostavno rješenje: – U propisivanju treba slijediti primjere dobre prakse. Prema zakonu, savjetovališta provode magistar psihologije ili psihijatrije. Indikativno je da većina stručnjaka, psihologa i psihijatara, smatra da savjetovanja ne bi smjela biti obvezna. Ako ništa drugo, prisilom na savjetovanje u pitanje se dovodi unutrašnja motiviranost pa onda i uspješnost i otvorenost za pomoć.
Obvezno savjetovalište oštro kritizira i Žarko Puhovski.
– Potpomognuta oplodnja je izjednačena s pobačajem. To su jedina dva postupka prije kojih se mora kod psihologa ili psihijatra, i to je skandalozno – kaže te slikovito nastavlja: – Nema smisla. Koja je razlika ako se ide u krevet ili se dijete začne uz posredovanje zdravstvene službe.
O konkretnim slučajevima kaže da se testiranje provodi u slučajevima kad postoji neka indicija da "nešto nije u redu". Kod pacijenata "s ceste" to nije tako.
ti si jadni tahi u ovoj priči izgleda još najgore prošao? pored svih tih gore navedenih konfliktnih stanja svoga jadnog duha, imaš kompleks superiornosti - predpostavljam da pored zaslona imaš i ogledalo da se klanjaš liku (majmunolikom ljudskom biću) koji se u njemu odslikava???