Prije više od deset godina, tadašnji kolega iz Večernjaka i ja održali smo zanimljiv razgovor s Josipom Perkovićem uživo. Bilo je to prije nego što su Nijemci prvi put službeno objavili međunarodnu tjeralicu za njime. Dugo smo ga nagovarali da se konačno nađemo, da čujemo od njega iz prve ruke što ima za reći, da možda napravimo intervju, jer se i godinama prije neprestano vrtjela priča o njegovoj ulozi u likvidacijama hrvatskih emigranata u inozemstvu, kao i o njegovu radu u SDS-u, pa pri osamostaljivanju Hrvatske...
Nas dvojica smo s njime proveli više od tri sata. Govorio nam je o svačemu, o bombama na Jadranu, o operacijama, ali ništa konkretno i ništa za nas dovoljno uvjerljivo. Naš je zaključak na kraju bio da je sve to velikim dijelom mjehur od sapunice, puno priča koje je nemoguće provjeriti, osim vjerovati starome obavještajcu.I danas Perković ponavlja slične priče koje je odavno trebao ispričati na sudu. Perković je odavno trebao biti samo predmet pravosuđa!
Barem bi tako bilo u demokratski uređenoj, pravnoj državi. No on je sve do danas predmet političkih i još više zakulisnih igra koje ovih dana doživljavaju vrhunac. Točno je da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno. I točno je da svatko ima pravo na najbolju obranu. Ali je isto tako posve neprihvatljivo da cijela država godinama bude talac jednog čovjeka, da se zbog njegova slučaja rabe političke institucije i obavještajne službe, da smo na udaru tihih sankcija, da se čak Ustav pokušava mijenjati zbog njega...
Bivši predsjednik Stjepan Mesić kaže danas kako je Perković od početka trebao biti predmet pravosuđa! A hoće li Mesić odgovoriti na pitanje tko je sve do danas vršio pritisak da tako ne bude? Nisu li baš tada i s Pantovčaka, za njegova mandata, dolazili takvi nedopušteni pritisci? Nije li njemački sud zaključio da je Hrvatska za njegova mandata opstruirala sudski postupak? Što je on tada učinio?Sada se svi uzdaju u hrvatsko sudstvo koje bi trebalo riješiti ovu zavrzlamu. I tako bi trebalo biti.
No to se dogodilo tek kad su izostali svi domaći politički mehanizmi koji su trebali utjecati na Perkovićevu sudbinu, zaključno s promjenom Ustava. Kako je ta promjena propala, sad je sve upereno na domaće pravosuđe i odjednom postoji veliko povjerenje u njega. No ako je tome tako, zašto europski uhidbeni nalog odmah nije pušten u proceduru čim je došao u Hrvatsku, pa da sud odluči ima li temelja za Perkovićevo izručenje ili nema? Zašto smo morali slušati lamentacije Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Orsata Miljenića kako ima puno prepreka za izručenje, kao što je pitanje zastare?
Oni su se na taj način postavljali kao suci i radili pritisak na sudstvo, što je suprotno temeljnim načelima demokratske, pravne države. Jedino njemački sud može osloboditi ili osuditi Perkovića! I ne samo u Đurekovićevu slučaju, jer treba imati na umu da su Nijemci Perkovića od početka tražili zbog sumnje za sudjelovanje u organiziranju i drugih atentata na hrvatske emigrante, na Franju Goretu i Stipu Bilandžića.Kako god, bilo bi krajnje vrijeme da od Josipovića, Milanovića i drugih domaćih političkih aktera više ne čujemo ni jednu javnu riječ o Perkovićevu slučaju. Jer to nije slučaj, za politiku, samo za sud. Perković može puno znati, imati i nezgodne informacije, imati i puno zasluga u Domovinskom ratu...
Ali ako smo pred zakonom svi jednaki, onda nema izuzeća ni za Perkovića. Ako su hrvatski generali isključivo pred sudom trebali dokazati svoju nevinost, i to u Haagu, onda je i Perkoviću jedino mjesto pred sudom. Vrhovni sud već je u jednom slučaju dao do znanja da prednost kod izručenja ima zemlja u EU u kojoj se dogodilo kazneno djelo i njezino zakonodavstvo. Zato smo i ušli u EU, među ostalim, da poštujemo europsku pravnu stečevinu i europske norme. Ili se možda političko-obavještajna farsa nastavlja?
"Perković je odavno trebao biti samo predmet pravosuđa" Tako bi to bilo da je Hrvatska istinski samostalna, slobodna, demokratska i pravna država. Ovako Perković je predmet "politike" i alt svih onih koji Hrvatsko zasigurno ne žele ništa dobro.