Četvorica kardinala zatražila su od pape Franje objašnjenje glede tumačenja postsinodalne pobudnice „Amoris laetitia“ vezane uz brak i obitelj. Kardinali Walter Brandmüller, Raymond L. Burke, Carlo Caffarra i Joachim Meisner predali su pismo 19. rujna pročelniku Kongregacije za nauk vjere, ali kako do sada nisu dobili odgovor, odlučili su ga objaviti javnosti.
Kardinali u pismu ističu kako su uočili zbrku koju je među vjernicima izazvala pobudnica „Amoris laetitia“, odnosno članci vezani uz odnos prema rastavljenim i ponovno vjenčanim parovima.
Dvojako tumačenje
Obraćaju se papi Franji s pet dvojbi koje bi se, prema njihovu mišljenju, mogle tumačiti na dva načina, odnosno ili na „progresistički“ ili na „konzervativni“ način. Ističu svoju zabrinutost zbog stanja duha vjernika te posebno ističu kako ne žele da ih se zbog pisma sudi kao protivnike Svetom Ocu. Dapače, kažu, to su učinili zbog dubokog osjećaja kolegijalnosti koji ih spaja s papom.
Kardinali se pitaju je li sada moguće odobriti odrješenje u sakramentu pomirenja i dopustiti pristup euharistiji osobi koja je vezana u braku, a živi s drugom osobom kao u braku. Odnosno, je li to moguće bez ispunjenja uvjeta predviđenih dokumentom „Familiaris consortio“ i ostalima vezanima uz to pitanje. Naime, u pobudnici pape Franje piše kako „u nekim slučajevima“ mogu pristupiti pričesti rastavljeni koji žive s novom osobom, a nisu u crkvenom braku, pa kardinali drže kako to zbunjuje. Nadalje, pitaju se ostaje li važećom enciklika „Veritatis splendor“ Ivana Pavla II. glede apsolutnih moralnih pravila, vrijednih bez izuzetaka, koja zabranjuju čine protiv nerazdvojivosti. Treće pitanje: je li poslije „Amoris laetitia“ još moguće ustvrditi da je osoba koja stalno živi u suprotnosti s nekim Božjom zakonom, kao što je onaj koji zabranjuje preljub, u smrtnom grijehu?
Olakšavajuće okolnosti
Četvrta dvojba odnosi na tvrdnju u Franjinoj pobudnici da postoje „olakšavajuće okolnosti glede moralne odgovornosti“ pa se pitaju je li to u suglasju s enciklikom Ivana Pavla II. prema kojoj „okolnosti ili namjere neće nikada moći pretvoriti čin koji je iznutra opak u čin subjektivno pošten ili obranjiv kao izbor“. U petoj dvojbi kardinali pitaju ostaje li valjanom postavka da se savjest nikada ne može koristiti kako bi se opravdale iznimke od apsolutnih moralnih vrijednosti koje zabranjuju čin koji je iznutra opak.
bakulušić; Crkva je odgovore na sva ova pitanja dala jako davno, samo što se sada muti voda i pokušava se stvoiti dojam da na ta pitanja tek trebamo dobiti obvezujući odgovor. Odnosno, ova pitanja koja su kardinali postavili papi više služe da se jednoznačno utvrdio što on (papa) misli i vjeruje, nego što su nama potrebni odgovori na ta pitanja (jer, mi te odgovore znamo od ranije). Odnosno, ukoliko da odgovor suprotan katoličkoj vjeri, tada se može pokrenuti formalna optužba za herezu.