Prije gotovo deset mjeseci pokrenuta je istraga protiv “zločinačkog udruženja” Petra Pripuza, suvlasnika CIOS-a, njegova sina Ante i još 11 osoba, što je, uz slučaj Zdravka Mamića, jedna od kapitalnih poreznih afera koje je od svojeg osnutka potkraj 2014. inicirao Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija – tzv. Porezni USKOK.
Prethodilo joj je višemjesečno kriminalističko istraživanje započeto u vrijeme ili neposredno nakon što su mediji pisali da ministar financija Zdravko Marić ukida porezni USKOK. A zapravo ga je iz Ministarstva financija, gdje ga je smjestio SDP-ov ministar Boris Lalovac, prebacio u Poreznu upravu kako bi formalno i stvarno bio neovisniji od politike.
Tajming istrage uoči izbora
Pripuzov odvjetnik Anto Nobilo od samog je početka tvrdio da je riječ o “šupljim optužbama” te da je Pripuz uhićen uoči drugog kruga lokalnih izbora kako bi se naštetilo zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću jer je njih dvojicu ranije spojila afera Agram. “Famozni” tajming u Hrvatskoj veže se uz svaku zvučniju istragu koja ima bilo kakve političke konotacije, a i činjenica je da bi Nobilova teza uz državnoodvjetnički USKOK uključivala i policijski i porezni USKOK, koji su koordinirano radili na slučaju. U toliku dozu ispolitiziranosti državnih tijela koji postaju predizborno oružje ipak je teško povjerovati. Odnosno, i da je pokretanje istrage pomaknuto nakon izbora, tada bi Bandićevi protivnici tvrdili da je takav tajming izabran radi pogodovanja Bandiću kao izbornom kandidatu.
Puno je jači argument Pripuzove obrane da, ako je 98 milijuna kuna vrijedan metalni otpad fiktivno ušao u tvrtku CE-ZA-R, toliko ga je moralo i fiktivno izaći. Dakle, tu je fikciju trebalo dosljedno provesti u poslovnim knjigama vezano za prijevoz, prodaju, izvoz... Strašno je ako je moguć takav višegodišnji modus operandi unatoč svim poreznim i inim inspekcijama i nadzorima. Riječ je o otprilike sto tisuća tona robe, što bi značilo da je lažiran i željeznički prijevoz od 2500 vagona, 5000 kamiona ili 25 brodova koji su izvezli robu u željezare u inozemstvu. Stoga su po izbijanju afere iz CIOS-a odmah priopćili: “Samo u posljednje tri godine tvrtke CIOS grupe imale su 15 nadzora poreznih tijela, a inače, tijekom financijskih i poslovnih transakcija kompletna propisana dokumentacija stavlja se na uvid nadležnim tijelima”.
No, USKOK istražuje sumnje prema kojima je “udruženje” od 2012. do 2017. fiktivnim računima o otkupu metalnog otpada omogućilo izvlačenje 98 milijuna kuna iz Pripuzova CE-ZA-R-a u sastavu CIOS-a te da su smanjenjem porezne osnovice utajili 22 milijuna kuna poreza. Dakle, otpad ne bi bio isporučen, iako su u poslovnim knjigama CE-ZA-R-a evidentirani primitak i plaćanje. Osim što je novac izišao iz CE-ZA-R-a, sve je drugo izmišljeno. Pripuzovi suokrivljenici novac su podizali s računa svojih tvrtki te ga, prema uputama, predavali određenim osobama. Obrana od početka tvrdi da nema poveznice između dvojice Pripuza i suokrivljenika, što bi doduše bilo naivno u slučaju da je organiziran kriminal takvih razmjera. Ali, tvrde i da je sve bila stvarnost, odnosno da su procesi u tvrtkama CIOS-a tako organizirani da nije moguće odraditi manipulacije s otpadom na kojima se temelje sumnje.
“Ostat će sve na utaji poreza”
– Stanje je spisa takvo da mislim da će USKOK odustati od teze o fikciji, jer je dokumentima i sustavom zaprimanja robe dokazano da je roba stvarno ušla, odnosno da nisu postojale neevidentirane zalihe robe. Mislim da će se izlaz za nuždu naći u utaji poreza i traženju veze s Petrom Pripuzom – uvjeren je odvjetnik Anto Nobilo.
Ali, istraga je pokazala da je bilo organiziranog muljanja. Pojedini vlasnici tvrtki za otpad koje su radile s CE-ZA-R-om samo su figurirali u toj ulozi i sav njihov posao svodio se na to da dižu milijune kuna i predaju ih određenim osobama.
– Apsolutno je da će se pokazati kako su tvrtke radile određenu manipulaciju. Pitanje je samo kako će to biti kvalificirano. Ali sigurno je da u tomu nisu sudjelovali CE-ZA-R i njegovi ljudi, a niti su bili u bilo kakvom dogovoru s ljudima iz tih tvrtki, uglavnom iz Dalmacije. Osim toga, Petar Pripuz puno je prije istrage, pa i kriminalističke obrade, čim je utvrdio manjak, otpustio glavnog u tim muljanjima. Sigurno ne bi da su bili u dogovoru – zaključuje Nobilo. Kako je istraga pri kraju, uskoro ćemo čuti jesu li brda otpada bila fatamorgana, kako za sada tvrdi USKOK, ili nisu, kako tvrdi Petar Pripuz, i je li bilo utaja poreza i čijih.
Fascinantno kako taj dorh u nekim slučajevima gdje imaju svjedoke ne pokreću istrage, a u nekim slučajevima nemaju nikakve svjedoke, ali konstruiraju i konstruiraju. Ako usporedimo razinu gorljivosti DORH-a u angažmanu prema političarima i poduzetnicima kao metama, onda mi je prva asocijacija golema razlika u pristupu prema npr. Zoranu Milanoviću, Lalovcu, Veljku Ostojiću i prema npr. Pripuzu, Mamiću Bandiću. Npr. Milanović je preslušan u DORH-u, njegove teze uzete su zdravo za gotovo iako ga je svjedok Mladen Hrgarek optužio da je preko svog prijatelja Igora Kneževića izvlačio novac iz SDP-a, taj isti Knežević dobio poslove od Milanovića u narodnim novinama, kriminala ko u priči jer su narodne novine oštećene, DORH ništa. Kod ids-ovca Veljka Ostojića DORH ne vidi ništa sporno u kupoprodaji atraktivnog zemljišta u Balama, a u čiju su kupnju, urbanizaciju i prodaju uključeni članovi njegove obitelji. Zaradili 20 milijuna kn i DORH veli nema optužnice. Kod Lalovca snimka nasilja nad suprugom se odbacuje, a protiv Tomaševića dižu optužnicu iako supruga povukla optužbe. Kod Mamića 72 svjedoka dorh-a na sudu za ništa ne optužuju Mamića i dorh zbog toga podiže optužnicu prema Modriću jer navodno laže, što nema veze s pravnom praksom u Hrvatskoj, ovog Pripuza optužuju da je oštetio Zagreb, a grad mu plaćao najjeftiniju tarifu po toni otpada (500kn), npr. Ostojićev MUP 2000 kn po toni otpada. Jednostavno, DORH selektivno provodi istrage i Cvitan je jasno politički obojeni i mutan.