Mladen Petrić nikada nije požalio što je obukao hrvatski dres. – Igranje za Hrvatsku smatram nečim posebnim, predivnim - naglašava. Ja se nikada nisam odrekao reprezentacije. Želim igrati za Hrvatsku na SP-u u Brazilu - ističe. Dodaje kako reprezentacija ima sjajne napadače. “On je nas Engleze ostavio doma. Pred televizorom. Tko bi mogao zaboraviti taj pogodak”, govori Ian Aitken, zadužen za posjetitelje Craven Cottagea, 116 godina starog igrališta Fulhama. Poraz 3:2 od Hrvatske otprije pet godina zbog kojega se njegova reprezentacija nije kvalificirala na Europsko prvenstvo 2008. teško je proživio.
Da bi mu Hrvat koji je ušao s klupe i šokirao Englesku mogao postati jedan od najdražih nogometaša, nije mogao ni sanjati. Danas je, međutim, upravo tako.
- Mladen Petrić je naš važan igrač, on je veliki radnik. Nitko mu više ništa ne zamjera - ističe Aitken. Taj stjuard ima otprilike 60 godina od kojih je većinu proveo na stadionu u jugoistočnom dijelu Londona.
Petrić (31) je onamo stigao prije 5 i pol mjeseci. U Hrvatskoj od tada ni s kim nije razgovarao. U domaćim medijima nije ga bilo. Slaven Bilić ga se odrekao, dok je ljetošnja euforija Europskog prvenstva zasjenila njegov dolazak u najstariji londonski klub. Nekadašnji junak s Wembleyja pao je u zaborav.
Došao sam zbog Jola
Glasnogovornica Fulhama Katie Holmes čudi se: “Kako to da iz Hrvatske ovamo nitko nije dolazio... Znate, Mladen je naše veliko pojačanje”.
Mladen Petrić postigao je dosad četiri pogotka, samo jedan manje od suigrača Berbatova, koji ima više odigranih minuta. Zamalo su se izjednačili već u ponedjeljak protiv Newcastlea, no sjajan udarac hrvatskog igrača s 20-ak metara zaustavila je greda.
Kad su se tribine Craven Cottagea ispraznile, Mladen Petrić se, čuvši da ga traži netko iz Hrvatske, vrlo rado odazvao pozivu za razgovor. Pozdravio se s trenerom Martinom Jolom, a onda je izašao uz travnjak.
- On mi je bio trener u Hamburgu, pa je to glavni razlog što sam došao ovamo. Svidjela mi se njegova ideja Fulhama, način na koji vodi ekipu i ambicija, stoga sam prihvatio doći. Imamo jako dobar odnos - govori Petrić.
Ljetos je došao u klub kao slobodan igrač nakon što mu je istekao četverogodišnji ugovor u Hamburgu. Trenutačno vrijedi 6,2 milijuna eura, podatak je portala Transfermarkt. Cijena mu je značajno rasla od 1998. kad je u švicarskom Badenu počeo profesionalnu karijeru. Iz tog kluba ubrzo je prešao u Grasshopper, a zatim u Basel, u kojem je postao najbolji strijelac švicarske lige. Ondje se iskazao i kao vratar. Kad je njegova ekipa prije šest godina u Kupu Uefe protiv Nancyja ostala bez vratara, Petrić je samouvjereno stao na gol. Obranivši penal, Basel je sačuvao rezultat 2-2.
Zapažene igre odvele su ga u Bundesligu, pa je prije pet godina u 29 nastupa za dortmundsku Borussiju postigao 13 pogodaka.
Posljednje četiri godine bio je jedan od glavnih igrača Hamburga. Ističe kako nije isto igrati u Njemačkoj i Engleskoj.
Englezi su ga zapazili još dok je igrao ondje. Prije dvije godine u polufinalu Europske lige susreli su se upravo Hamburg i Fulham. Nakon 0:0 u Njemačkoj, Petrić je na Craven Cottageu iz slobodnjaka s oko 35 metara doveo Hamburg na prag finala. Na kraju je Fulham postigao dva gola i prošao dalje.
- Navijači me i dalje u šali podsjećaju na pogodak koji sam im zabio - govori kroz smijeh Petrić.
- Fulhamovi navijači fantastično su me prihvatili, ovdje cijene velike poteze. Mogu reći da se stvarno sjajno osjećam u klubu.
Donedavno je, pak, bio silno utučen. Tužan. Njegovi dojučerašnji igrači borili su se za Hrvatsku na Europskom prvenstvu, a njega ondje nije bilo. Prije prvenstva znao je da izbornik Bilić više ne računa na njega.
Bilić me jako razočarao
- Otprilike godinu dana prije prvenstva nisam bio pozivan na utakmice Hrvatske, pa sam nešto tako očekivao. Odluka me stoga nije iznenadila - prisjeća se. A zatim naglašava: - No, bio sam razočaran. I to jako.
Mladen Petrić nikada nije požalio što je obukao hrvatski dres. Štoviše. Rođen pored Brčkog, s obitelji se tijekom rata preselio u Vinkovce, a 1998. u Švicarsku, gdje je počeo igrati nogomet u lokalnom Neuenhofu. Ondje je odskakao od ostalih pa je ubrzo dobio poziv švicarske mlade reprezentacije, a zatim i one najjače. Unatoč dvostrukom državljanstvu nikada nije dvojio za koga igrati.
- Igranje za Hrvatsku smatram nečim posebnim, predivnim - naglašava. Petrića je 2001. godine zapazio izbornik Mirko Jozić te ga pozvao na turneju u Južnu Koreju. Prvi pogodak zabio je godinu dana kasnije Walesu u Varaždinu. Za Hrvatsku je u 44 utakmice zabio 12 golova, srušivši pritom rekord po broju postignutih pogodaka u jednoj utakmici.
U Andori je, naime, zabio četiri od sedam. Posljednji nastup imao je u ožujku prošle godine u prijateljskoj utakmici protiv Francuske (0:0).
- Poslije nisam bio pozivan. S Bilićem sam tek kratko razgovarao prije Europskog prvenstva i to je bilo sve - kaže.
Nadam se razgovoru sa Štimcem
- Ja se nikada nisam odrekao reprezentacije. Želim igrati za Hrvatsku na SP-u u Brazilu - ističe. Dodaje kako reprezentacija ima sjajne napadače, no da će se nametnuti novom izborniku Štimcu.
- Igrama u Engleskoj mogu zaslužiti poziv. Sezonu sam dobro počeo, osjećam se odlično te se s pravom nadam hrvatskom dresu - govori Petrić.
U rujnu je bio pozvan na okupljanje, međutim tada se ozlijedio. - Imao sam strašan peh - dodaje.
S Igorom Štimcem još nije razgovarao.
- Vjerujem da će biti prilike - kaže desetka Fulhama.
Njegovi suigrači već su se uputili kućama. Postaje sve hladnije. Bogati predsjednik kluba Mohamed al Fayed odavno je nestao.
Igrači se, pak, međusobno druže i izvan stadiona, baš kao i u drugim klubovima.
- Nekako sam najbolji s igračima koji su baš poput mene bili u Njemačkoj i Švicarskoj. S njima se najviše družim - kaže.
Gotovo u isto vrijeme iz Bundeslige su u Fulham stigli njemački branič Sascha Riether i iranski veznjak Ashkan Dejagah. Mladen u Londonu živi sa svojom malom obitelji, suprugom Grkinjom Despinom i njihovom četvorogodišnjom kćerkom Melinom Charlize.
- Supruga Despina London otprije poznaje, a ja sam se u međuvremenu uklopio, tako da nam je sada ugodno, dobro smo se snašli - govori hrvatski nogometaš.
U Hrvatsku pak već dulje vrijeme nisu dolazili. Zasad nije poznato kad bi mogli.
- U Engleskoj nema odmora ni sada, tako da trenutačno doista nisam siguran kad će se otvoriti mogućnost za put.
Postoji li, možda, mogućnost da jednom zaigra u hrvatskom prvenstvu?
- Hrvatska liga? Iskreno, nisam uopće razmišljao o tome - kaže.
Dok god je u dobroj formi u jednoj od najboljih liga svijeta, postoji drugi način da zaigra u Hrvatskoj. Onaj od kojega se nikada nije oprostio.
- Spreman sam - rekao je Petrić i uputio se prema izlazu, u hladnu londonsku noć.
Jugoistočni dio Londona mjesto je obračuna dvojice bogataša, Egipćanina i Rusa. Mohamed Al Fayed i Roman Abramovič zahvaljujući kupnji nogometnih klubova Fulhama i Chelseaja, danas su poznati članovi zajednice tog bogatog dijela Londona.
Nekada je, međutim, četvrt Fulham koja graniči s kvartom Chelsea, bio tek predio poznat po prostituciji i kocki. Do sredine 20. stoljeća u oba dijela uglavnom su živjeli radnici i siromašni. Jedan učitelj je 1879. uspio formirati nogometnu ekipu učenika lokalne crkve Svetog Andrije, iz čega je proizašao prvi londonski klub – Fulham. Gotovo sto godina poslije klub je igrao u finalu engleskog kupa u kojemu je poražen.
Stadion Craven Cottage danas izgleda identično.
“To je vjerojatno najljepši stadion engleske lige”, govori lokalni redar.
Jedna tribina nalazi se uz samu rijeku Temzu. S vanjske strane, na obali, igrači i dužnosnici kluba obično se druže u proljeće. Ponekad im se pridruži i pokoji navijač. Klub uglavnom podržavaju stanovnici te londonske četvrti.
Na suprotnoj tribini još se nalazi veliki broj starih, drvenih sjedalica. Redar je ponosan na klub. Pokazuje zatim obližnji zid.
“Ovaj lik na njemu, to je Johnny Haynes, veliki engleski igrač. On je Beckham ‘60-ih”, naglašava.
Na Craven Cottageu su zatim igrali nekadašnji engleski reprezentativci Bobby Robson i George Best. A onda od sredine ‘70-ih klub se uglavnom vukao po nižim ligama. Godine 1997. najednom se pojavio egipatski poduzetnik Mohamad Al Fayed koji je tvrdio da u pet godina od Fulhama može napraviti ozbiljan i respektabilan klub.
Povratak u najjaču ligu 2001.
Poslovno carstvo slavnog Egipćanina počivalo je na brodarskoj kompaniji i rafineriji nafte na Haitiju. Iz Egipta se preselio u Genovu, a 80-ih u London, gdje je kupio čuvenu robnu kuću Harrods. Bivši vlasnik optužio ga je za krađu dijamanata, no tužba je naposljetku odbačena, a nakon smrti prethodnog vlasnika Egipćanin se uspio nagoditi s njegovom udovicom. Al Fayed je zatim u Parizu kupio hotel Ritz.
Gotovo istodobno s kupnjom Fulhama, njegov sin Dodi poginuo je u Parizu u automobilskoj nesreći zajedno s princezom Dianom, što je potreslo Britaniju te zainteresiralo svijet. Godine 2001. uveo je Fulham u Premiership, najviši ligaški rang. Već iduće godine je kroz Intertoto kup londonski klub ušao u Kup Uefe, gdje je u istoj sezoni izbacio i Hajduk i Dinamo. Pobjedama od 1:0 i remijem 2:2 eliminiran je splitski sastav, a već u idućem kolu i zagrebački s 3:0 i 2:1.
Najveći uspjeh Fulham je postigao prije dvije godine ušavši u finale Kupa Uefe u kojem je izgubio od Atletica iz Madrida. Lani je pak u sklopu stadiona Al Fayed dao izraditi kip legende popa, pokojnog pjevača Michaela Jacksona, što je naišlo na brojne kritike. Samo nekoliko mjeseci poslije u Londonu je loše prihvaćen i gostujući remi 0:0 sa Splitom, klubom koji je prvi put u povijesti igrao u jednom europskom natjecanju. Unatoč dobroj igri Split je u uzvratu poražen 2:0, čime se engleska momčad plasirala u prvo kolo.
Suigrači Riise i Duff
Nakon što je kupio Irca Damiena Duffa te norveškog reprezentativca Johna Arnea Riisea, Fulham je ove godine posegnuo za nekoliko pojačanja. Uz Mladena Petrića kupljeni su bugarski napadač Dimitar Berbatov i Kolumbijac Hugo Rodallega.
Međutim, nakon Petrićeva pogotka Sunderlandu (u porazu 3:1), sredinom prošlog mjeseca, Fulham tri utakmice zaredom nije uspio postići pogodak. U ponedjeljak je Newcastleu zabio dva puta, što je naišlo na oduševljenje do kraja ispunjenog Craven Cottagea. Bogataš Al Fayed nije se posebno oglašavao nakon tog trijumfa.
