Jedna od njegovih dražih trenutno mi je "Ne može". Tu je savršeno izveo ispaljivanje parola, i pričanje priča u dva stiha: "Imam facu ka da prodajem knjige na pjaci (Sumnjivo)", ili: "Čim uvatin volan postanem grez (Jeben ti mater)/ Na Poljičkoj vozim srebrni lijes (Sivi Saxo)", ili: "Na ručku kod staraca govorim književno (Ha haa)", ili: "Vojko je puka ka Blanka Vlašić (Previše plešem)"
