Pmakar bili i najveći zagovaratelji Večernjaka, red je priznati da mu nije i ne može biti priča svaka, ni prekrasna, ni divna, ni “jaka”, a ni osobito nova. I dok čitate ova slova, skužit ćete da nije ni ova iako je o stihoklepcu neobičnog meteokova, koji se trudi zainteresirati vas za vrijeme spajajući meteorologiju i svakodnevne životne teme. Naizgled pošten, iskren, skroman i ženi i poslu odan, meteorolog Vakula – Zoran.
Dolazeći u četvrtak ujutro na razgovor s nama kako bismo napisali priču o još jednom njegovu talentu, onako na običnom omanjem listu bijelog papira olovkom, uz pokoju prekriženu riječ i zamijenjenu nekom drugom, prikladnijom, smislio je i napisao Zoran Vakula o tome što ga čeka.
U stihovima, u rimi. I čim se nađosmo, s nekim sladostrasnim i vragolanskim osmijehom na licu pročitao nam je netom skovane rime pažljivo naglašavajući neke riječi, pritom koji put zamahnuvši prstom i podignuvši obrve te nas značajno pogledavši kako bi uhvatio efekt koji je na našim licima izazvalo ono što je izgovarao. Već tad smo znali, upravo tim njegovim izazivačkim riječima koje su još strujale oko nas, počet ćemo ovaj tekst. I evo, bi tako.
No, tijekom preostalog dvosatnog razgovora svako malo bismo ostali gotovo pa zatečeni jer bi Vakula posve iznenada izgovorenu zgodnu riječ ili tek započetu rečenicu, našu ili svoju, nekako tako lagano, kao u letu, znao završiti u rimi. Čovjek bi pomislio da zbog njega treba izmisliti natjecanje u kojem bi suparnici razgovarali u stihovima koji se moraju rimovati. A nije taj dar došao kao posljedica, kako se to razdoblje često voli nazivati, pa neka i nama bude dopuštena mala provokacija – krize srednjih godina.
Aaaaaa, ne. Živa je istina to da je Vakula, valjda čim je naučio sricati prve rečenice, slagao ih tako da u njima ima neke melodičnosti u završnim slogovima. Da nismo daleko od istine, priznao nam je i naš, nazovimo ga – vremenski pjesnik.
– Još kao mali slagao sam rime pa sam tijekom osnovne škole u Pitomači, a moja se zvala “Petar Preradović”, uz ostale aktivnosti bio i član literarne sekcije. Prva pjesma u rimi koja mi je objavljena, i to oko 1984. u školskom časopisu “Preradović”, bila je posvećena Pitomači.
Bio je to pjesnički presjek utjecaja svih tvrtki koje su omogućavale zapošljavanje i život u mom mjestu. Onda sam u srednjoj školi, Centru za odgoj i obrazovanje, opet, “Petar Preradović”, a zamislite sada se zagrebačka škola moje kćeri Lune zove također “Petar Preradović, u 4. razredu napisao po dva stiha u rimi o razrednici i svakom učeniku u svom razredu, a bilo nas je 34-ero.
Svakoga sam opjevao prema nekoj njegovoj karakteristici – nostalgično će Vakula, koji na pitanje što se sve krije iza riječi “ostale aktivnosti”, uzvraća da je u školi pohađao i recitatorsku, novinarsku te dramsku sekciju, osmišljavao je i snimao dječje filmove u kino-klubu “Slavica, išao je i na natjecanja iz matematike i biologije te vodio razne priredbe.
K tome, u ranim tinejdžerskim danima smišljao je i rebuse, križaljke te premetaljke, radio karikature, ali i, uz pomoć stare pisaće mašine i indigo-papira, vlastoručno nacrtao, ispisao, otisnuo i objavio po nekoliko primjeraka dvaju “listova” nazvanih ZEC (zabavan, ekonomičan, cijenjen) i ZEKO (zabavan, ekonomičan, koristan, odličan).
– Svaki dan čitamo: povišenje cijena. Kada ćemo pročitati: povišenje ocjena? Ili, naše stare muči inflacija dinara, a nas školarce inflacija ocjena – podsjetio se Vakula nekih od svojih rima koje je napisao kao 13-godišnjak.
U srednjoj se školi pak u stihovima javljao za Radio Viroviticu. Zapravo, nakon sumiranja svega na što je rasipao svoju dječačku energiju, ideje i želje, dometnut će, danas u jednom poslu spaja sve te slobodne aktivnosti iz škole pa i njegovo prezentiranje vremenske prognoze tu i tamo zna započeti ili završiti kojom efektno prispodobivom rimom kojih u obilju ima i u njegovu Meteo kutku na portalu HRT-a.
No, kako kaže, “vremenske” stihove prvi je put u TV programu počeo izgovarati u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” pri nadmetanju s Davorom Meštrovićem. A rime su mu drage i pri pisanju meteoroloških tekstova za Meteo kutak jer mnogi od njih znaju biti dugi i možda pomalo zamorni pa ih je dobro “razbiti” pokojom lepršavom i dosjetljivom rimom, što će čitatelja navesti da tekst pročita do kraja
. Pa kad je već tako, zanimalo nas je što su se sve teme njegovih pjesama, prevladavaju li i u njega one o uzvišenim ljubavnim jadima i patnjama ili o ljubavnom zanosu i sreći, u kakvim ga sve situacijama dotakne inspiracija, u čemu namiriše nadahnuće, koji su slavni pjesnici bili njegovi lučonoše...
– O ljubavi i patnji ne pišem. Nisam takav. Nije da me nije udarila ljubav i patnja, ali o tome nisam pisao pjesme. Više se bavim socijalnom svakodnevnom tematikom. To me zaokuplja. U mojim pjesmama jedino nema psovki jer i inače ne psujem.
Možda tek umjesto nekih riječi koje mogu izazvati sablazan stavljam tri točkice, no rima je i te kako jasna. A kad i gdje pišem? Tu nema pravila. Evo, proljetos sam u jedno rano kišno jutro sjedio u autu, bila je gužva, stani-kreni, i dok su neki možda i bili bijesni zbog prometnog zastoja, meni su na um počele padati rime o tome što se oko mene događa.
Usput sam to i zapisao pa sam, došavši na posao, pokazao taj svoj doživljaj gradske vožnje Dušku Ćurliću, koji je onda tu pjesmu pročitao u radijskom programu. Onda sam na Svetog Nikolu napisao pjesmu o meteorologinjama iz Pomorsko-meteorološkog centra koje prognoziraju vrijeme za pomorce i nautičare.
A 30. prosinca svakom kolegi i kolegici iz Državnog hidrometeorološkog zavoda koji surađuju s HRT-om posvetio sam po dva stiha – pripustio nas je u svoje trenutke stvaranja naš sugovornik bez imalo okolišanja priznajući da u osnovnoj i srednjoj školi baš i nije volio čitati pjesme drugih, no da su mu za vrijeme studija, u dugim zimskim i ljetnim noćima dok je rješavao zadatke iz matematike i fizike, Petar Preradović i Tin Ujević, uz pokoji domaći proizvod pristigao od roditelja, često pravili “društvo” u trenucima kratkih odmora.
Kako nam je Vakula otkrio da je baš lani počeo razmišljati da prikupi sve ono što je napisao te se u to skupljanje i upustio iako ne zna koliko je toga već sada na pjesničkoj hrpi, na našu bačenu udicu – što ako ga nazove koji izdavač i ponudi mu izdavanje zbirke njegovih “vremenskih stihova”, odgovorio je u hipu:
– Ljudi smo, dogovorit ćemo se. U svakom slučaju, zainteresiran sam. Zbog zarade? Teško! Vidim sebe kao promotora i popularizatora svoje struke. Pa i na taj način.
Netom je izustio te riječi, zazvonio mu je mobitel. Zbog ovih dana prevrtljiva vremena, nekoga s HTV-a zanima može li na posao krenuti motorom. I dok smo mi posve zatečeni time što ljudima sve pada na pamet, Vakula mirno pregledava svoj mobitel i uzvraća poziv govoreći: “Kako tebi treba 10-ak minuta do HRT-a, onda ćeš, ako sad sjedneš na motor, na posao stići suh... A u pet planiraš doma?
Čuj, negdje oko šest ima neka tamna čvrga nad Sljemenom pa pokušaj prije toga stići kući. Ali da ti olakšam za ubuduće, poslat ću ti jedan link na kojem možeš pratiti vrijeme po satima. Na tome mi je zahvalno već podosta biciklista.”
Preko ovoga što smo upravo čuli, nismo mogli prijeći olako. Odmah smo odapeli nekoliko pitanja – tko ga sve i zbog čega sve zove, zaustavljaju li ga ljudi na ulici, gnjavi li ga to, opterećuje, dolaze li pozivi i od političara te raznih drugih moćnika čija moć ipak nije tolika da zaustave kišu...
– Dogodi se i to da prođem gradom i da me baš nitko ne zaustavi – s osmijehom će HRT-ov glavni meteorolog, pa nastavlja:
– A dok god su ljudi pristojni, pokušavam pomoći. No, kad naleti netko bezobrazan, kratko kažem to što me se pita, i gotovo. Držim se one – uvijek je dobro činiti dobro. Pa makar ispao i iskorišten, a Bog sve plati, prije ili kasnije. Znaju me nazvati i zbog “političke prognoze”, a i zbog potreba kojekakvih skupova i događaja, kulturnih, sportskih... Prijatelja je puno, poznanika još više, s raznim potrebama i željama.
Naravno, događaju mi se i pogreške. Nažalost, nezaobilazna pojava kod prognoziranja. Pogotovo kada nešto treba “u minutu” za neku lokaciju. Trudim se svakom upitu pristupiti ozbiljno, jer znam da je taj događaj tim ljudima – kruh, i važno im je znati mogu li ga organizirati vani ili, u slučaju kiše, unutra. A jedna od najvećih pogrešaka koja mi se kao peh ponavlja već tri godine zaredom je prognoza tijekom jesenske dječje školske utrke. Baš me nije išlo. Ne znam kako i zašto.
Kako je ovih dana svima u mislima godišnji odmor, reče nam Vakula ponešto i na tu temu. Ostatak starog odmora u lipnju je s obitelji proveo na Kreti, uživali su malo i u Sarajevu, svratili su i k njegovim roditeljima u Pitomaču, a nakon Gospe zaputit će se na jedan naš manji otok na južnom dijelu Jadrana. Što za njega znači odmor kako ga provodi, usklađuje li ga s prognozom ili se prepušta onoj “kako mi padne grah”..?
– Za mene godišnji odmor znači da ne odlazim na posao. Ali posao je sa mnom uvijek, otkad postoji “ured za van” iliti laptop. No, naravno da se i odmaram. E sad, premda se već više od 20 godina bavim i dugoročnim prognozama, do šest mjeseci unaprijed, odmor ne planiram na temelju njih. Ne zato što nisu kvalitetne, nego zato što sam se trudio držati onog nepisanog pravila – tko je ove godine u srpnju, sljedeće je u kolovozu. I obratno.
Osim toga, kad sam na godišnjem, ne mora uvijek biti suho, sunčano i toplo... I oblaci, pa i povremena kiša i svježina, imaju svojih dobrih strana – opredijelio se naš simpatični meteorolog. Za “grah”. I nije ga strah.
– Moj prvi službeni javni nastup na HTV-u zbio se 5. kolovoza 1996. Taj dan radio sam baš posebnu vremensku prognozu za Knin zbog obilježavanja prve godišnjice Oluje. Sav sam se tresao – prisjetio se Vakula, koji je u DHMZ došao 10. listopada 1994., da bi 2005. postao ono o čemu je maštao – šef Odjela za vremenske analize i prognoze.
– Kao kikić i kasnije pitao sam se hoću li ikada biti šef vremenske prognoze. A eto, dogodilo se i to – zadovoljno će. Onda je 2013., nakon natječaja, prešao na HRT, postavši i tamo šef za prognozu.
– Sad sam zadovoljniji nego prije unatoč svim političkim prepucavanjima oko i na HRT-u. Sjedim u kutu, nikome na putu. I naravno, pazim na rutu.
>> Dvodnevna svečanost u povodu 'Oluje'. Na središnjoj proslavi očekuje se oko 100 tisuća posjetitelja
