Pjevač i saborski zastupnik Vice Vukov umro je prošle noći u 73. godini života. Posljednje tri godine bio je u komi u koju je pao nakon što se poskliznuo na stubama u Saboru RH.
U tzv. vigilnu komu pao je nakon što mu je operirana glava. Dane je provodio u bolesničkom krevetu u posebnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu.
U bolnici ga je redovito posjećivala obitelj koja je uporno pokušavala s njim komunicirati.
Vice Vukov rođen je 1936. u Šibeniku. Na vrhuncu pjevačke karijere bio je 60-ih i 70-ih godina kada je dobivao brojne festivalske nagrade. Bio je estradni umjetnik, pjevač snažnoga baritona koji mu je omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova te publicist i političar.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i talijanski jezik. U Parizu je diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationales) u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti.
Blistavu pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenom skladbom Miroslava Biroa i Drage Britvića "Mirno teku rijeke" 1959. godine. Tada počinje desetljeće njegova suverenog vladanja u glazbi: šezdesetih godina bio je najtrofejniji pjevač u Jugoslaviji. Već onda bio je društveno angažiran što svjedoči i to da je jedan od potpisnika ugovora za socijalno i mirovinsko osiguranje estradnih radnika 1963. godine.
U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Euroviziji (London 1963., Napulj 1965.), Svjetskom festivalu Sopot (1966.) te na dva festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za "Bokeljsku noć" (Hegedušić-Perfiljeva, Bratislava 1967.)i "Ako sada odeš" (Mihaljinec-Britvić, Karlovy Vary 1968.).
Na Midemu u Cannesu 1967. godine zastupa Jugoton. Nastupa u Rio de Janeiru 1969. te u Tokiju 1970., gdje uz drugu nagradu za skladbu "The Dream World" (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton 1970. godine objavljuje njegovu prvu LP ploču "Mirno teku rijeke". Godine 1972. njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju s radija i televizije, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini.
Od 1972. do 1976. godine povremeno je boravio u Parizu. Na hrvatsku glazbenu scenu vratio se 1989. albumom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom "Bella Italia!" koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan povratak na domaću glazbenu scenu.
Od 1996. godine bio je stalni kolumnist, odnosno politički komentator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je knjige političkih eseja "Pogled iza ogledala" (1999.) i "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." (2002.). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj.
Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome sazivu Sabora RH 2003. godine. U zastupničkim klupama proveo je dvije godine, sve do tragičnog događaja 17. studenoga 2005. kada je doživio tragičan pad na stubama.
(A.Be.)
