Bjelovarac u Njemačkoj

Plaća mi je gotovo 2000 eura, ali stalno maštam o povratku

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL/Privatni album
27.02.2018.
u 12:11

Ako mi kći ovdje krene u školu, svjestan sam, bit će gotovo, ostat ćemo ovdje, kaže Roman koji ima još četiri godine da pripremi povratak

Bjelovarcu Romanu Leki u pet godina, koliko je u Njemačkoj, mnogo toga se promijenilo.

Svladao je jezik, napredovao od pomoćnog radnika u restoranu do šefa smjene hotelskog banketnog odjela, zasnovao obitelj, a stan od 15 kvadrata zamijenio je normalnim domom za svoju sad već četveročlanu obitelj. Jedino je ista ostala snažna želja za povratkom.

– Muči me nostalgija, stalno mi je u glavi povratak... – počinje priču 31-godišnji Roman koji s diplomom hotelijerskog fakulteta u Opatiji radi u münchenskom hotelu “Maritim”. – Ne, nisam požalio što sam došao, stekao sam iskustvo, osamostalio se... Ali, moj je dom u Hrvatskoj. Ovdje vam nema tko pričuvati dijete kad zatreba, uvijek ste pod stresom. I moji žive za to da se vratimo. Tata ima kafić i ja bih ga trebao preuzeti, a volio bih da to bude najkasnije za četiri godine kad će mi kći Anđela krenuti u prvi razred. Ako ovdje krene u školu, onda je gotovo... Govorim našim ljudima ovdje da ću se vratiti u Hrvatsku, ali odmahnu rukom, misle da od toga neće biti ništa. Svi kažu da je kod nas ljepše, ali ostaju ovdje... – ističe Roman.

I stalno dolaze novi. Samo u “Maritimu”, gdje je Roman bio prvi Hrvat, u posljednje dvije godine posao je našlo osam ljudi. Među njima je šef kuhinje hotelskog à la carte restorana, Zagrepčanin, kojem će se ovih dana pridružiti i supruga s troje djece tinejdžera. Većina se, poput Romana, prvo okušala u Hrvatskoj. On je dva ljeta radio na moru kao sezonac.

Konobario s diplomom

– Radio sam, nakon fakulteta, kao konobar za plaću od 3500 kuna. Drugo ljeto bio sam smješten u sobi za dvanaestero, higijenski uvjeti bili su nikakvi, a nisu mi htjeli dati ni ugovor dulji od tri mjeseca. Zatim sam neko vrijeme pomagao roditeljima u kafiću, slao molbe, išao na razgovore, mislio sam da neće biti problema s poslom, ali nisam ništa uspio naći... Kako su moji baka i djed zaradili mirovine u Münchenu, ondje su imali smještaj, odlučio sam s mojom današnjom suprugom i to pokušati. Sjeli smo u moj stari auto i u München. Našli smo se u sobici od 15 kvadrata, bez TV-a, interneta, znanja jezika... Ušteđevinu sam uložio u petomjesečni tečaj jezika, što me stajalo 1500 eura, a moja tadašnja djevojka zaposlila se u jednom srpskom restoranu. U međuvremenu sam dobio broj jednog našeg čovjeka ovdje i on mi je pomogao da dođem u “Maritim”. Nijemci ne gledaju diplomu i prvih sam pet mjeseci radio za 600 eura kao praktikant na serviranju doručka. Napredovao sam, a godinu dana dobivao sam njihov minimum, 1300 eura, a zadnjih godinu dana mi je plaća 1850 eura. Ali, u međuvremenu je došlo dvoje djece, uz Anđelu sada imamo i šestomjesečnog Antu i morali smo se iz naše sobice preseliti u pravi stan. Plaćamo ga 900 eura, što za ovdašnje cijene nije puno, ali bilo nam je lakše kad smo živjeli samo sa 600 eura, jer tad nije bilo izdataka za stan – priča Roman, koji je sa suprugom tih prvih godina uspio uštedjeti za auto, a redovito su išli i na ljetovanje. – Sada supruga, iako nije radila, dobiva rodiljsku naknadu od 300 eura i za svako dijete doplatak od 190 eura. Nijemci to daju za djecu do 18. godine. Živimo normalno, ali stan je trošak i bilo bi jako teško da plaćamo jaslice, koje su 500-600 eura. Vrtić je povoljniji, 200-300 eura. Ne ide svim našim ljudima matematika jednako dobro, pa se mnogi, kaže Roman, zalete i nakon tri plaće dižu kredit za auto da bi u Hrvatskoj vidjeli kako im ide. On je za pet godina star BMW od 11.000 eura štedio godinu i pol.

U restoran nisu izišli

– Koliko bi mi za to trebalo u Hrvatskoj? Mnoge stvari bolje je ne uspoređivati – kaže Roman, koji je nedavno u “Maritim” povukao i suprugina brata.

– Tužno je što smo prisiljeni otići, ogorčeni smo na naše političare... U sinjskoj obitelji moje supruge bilo je troje djece i sad je sve troje u Njemačkoj. Ovdje se većina snađe i živi bolje. Ja, recimo, dobijem i božićnicu gotovo u visini plaće, 150 eura za godišnji od 30 dana i sl., ali nije to slatko, uvijek ste stranac...

Nakon pet godina u tuđini, priznaje da je imao i nerealna očekivanja. Kao dijete gledao je baku i djeda koji su iz Njemačke dolazili s novcem i gradili kuće.

– Tek sad znam kako su živjeli, radni su vijek proveli u sobici, odricali se, u restoran nisu izišli. Mislio sam da će meni s diplomom biti lakše, ali ne ide to tako. Osim toga, mi smo navikli na komotniji život od te generacije i zato ovdje ne treba dolaziti s prevelikim nadama i maštati o bogaćenju – zaključuje s uzdahom Roman.

Na šalu da će u Njemačkoj uskoro biti toliko Hrvata da će se osjećati kao doma, samo se gorko osmjehnuo i dodao: “Da, već sad u Münchenu nema kvarta bez hrvatskog kafića...”

Pogledajte i što će se promijeniti uvođenjem eura:

1/10

U gotovo jednoipomilijunskom Münchenu 2013. živjelo je 24.000 Hrvata. Do lani je njihov broj narastao na 37.000. Potkraj prošle godine statistika je zabilježila da je u glavnom gradu Bavarske čak 13.000 stanovnika, državljana drugih zemalja EU, manje nego što ih je bilo godinu prije. Istodobno, u Münchenu je broj Nijemaca narastao za tisuću, što pokazuje da skupi München za dobrostojeće Nijemce nije problem, ali za mnoge strance u potrazi za boljim životom taj se grad pokazuje prevelikim zalogajem. Naše ljude se, pak, sreće na svakom koraku; u trgovinama na samom Marienplatzu ili u restoranu, gdje su naši ljudi ipak češće osoblje nego gosti. No, u popularnom fast food lancu Pizza Hut naše, majku i kćer, srećemo i za stolom. Gospođa je porijeklom iz Petrinje, u Njemačku je došla početkom osamdesetih. “Lijepo se nekad živjelo ovdje, radnik je bio zaštićen, ali to je sad, nažalost, prošlost. Strahujem za budućnost djece, imam tri kćeri i ne znam što bih im savjetovala... Za poslom u Njemačku dolaze masovno sa svih strana, ljudi pristaju raditi za mali novac, poslodavci to koriste, stariji radnici im postaju preskupi. Sitne pogodnosti na poslu, osjećaj sigurnosti, sve se to smanjuje i kreše. Ne znam kako će to završiti...”, zabrinuta je Hrvatica.

Komentara 126

DI
dirižabl
12:41 27.02.2018.

2000 eura u Munchenu je kao 5000 kn u Zagrebu,Splitu, životarenje

CH
Chicano
13:33 27.02.2018.

ma kakava jeb... njemacka,ja sam isto tako radio kao kuhar.placa redovna a na kraju kad sve platis ostalo mi 550 eura.Od zivota nula bodova,pod stresom non stop u kužini indijci,talijani,rumunji,sirijci.zgadilo mi se tako da mi ne pada na pamet nikad vise.radje doma za manje para i zivit u svojoj kuci i medu svojim ljudima.

MO
moriss77
18:38 27.02.2018.

Gledam komentare malo i vidim da dosta ljudi po svojim komentarima nije nikad otislo bilo kud van hrvatske, ja sam zaposlen 3 godine kod njemca u Stuttgartu i u te 3 godine sam napredovao koliko nisam u hr u 20 godina staza , vodio sam odjel metalurgije u hr i bilo je dosta posla ali placa nije nikada presla 5000 kn i sa prekovremenima s tim da su nam i subote bile radne, danas radim slican posao ali u strojnoj obradi i imam 3200 eura netto za 8 sati rada dnevno + jedna pauza koja nije placena ali imam tokom cijelog dana kave,cajeve i sokove besplatno u firmi. Nemam nikakve norme niti bilo kakvih ostajanja duze na poslu ako ja to ne zelim,nitko mi ne govori na koji nacin moram radit, nego jednostavno dobijem radne naloge i radim normalnim tempom, odem na kavu kad zelim, prekovremeno radim ako hoci i kada hocu s tim da mi je prekovremeni placen 50% vise, placa od 3200 eura mi je netto sa 12-15 prekovremenih. Na to jos dobijem 386 eura djeciji, dobijem regres za godisnji 2600 eura i bozicnicu 2400 eura i u samom startu imam 30 dana godisnjeg. Idem doma svaki mjesec na 4-5 dana i jednosobni stan placam 480 eura sa rezijama. Tko hoce radit i pokaze se taj bude i napredovao. Istina je da trgovci,konobari i slicne djelatnosti su manje placeni ,metalurgija,strojne obrade i zavarivaci su za sada jos najbolje placeni samo treba trazit posao kod njemca jer ako idete radit kod naseg covijeka onda vam je bolje ostat u hr.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije