1. Evo nam Praznika rada. U kakvom su položaju radnici sad u odnosu na prije točno godinu dana?
Koliko god ankete pokazivale da su plaće rasle, da je sve u neku ruku bolje, a statistike da smo imali i manji udar na standard rastom cijena zbog promjene valute, stanje je ipak drukčije. Mnogi su dizali cijene već tijekom prošle godine pa ih nisu dizali u trenutku samog prelaska na euro. Mi smo nakon godinu dana siromašniji nego što smo bili lani. Plaće i mirovine izgubile su potpuno utrku s rastom cijena. Iako će statistike opet pokazati da su plaće rasle vrlo blizu službenim brojkama inflacije, činjenica je da svako kućanstvo i svatko od nas ima svoju vlastitu inflaciju koja ovisi o visini raspoloživog dohotka za trošenje. Svi građani doživjeli su drastičan udar na standard povećanjem cijena hrane, no to nije jednako utjecalo na umirovljenika s prosječno 408 eura mirovine, na radnika koji dobije neto minimalnu plaću od 560 eura ili na sveukupno nešto više od 800 tisuća građana kojima plaća doseže do medijalne plaće od 917 eura neto, i na drugoj strani nekoga tko ima plaću dvije, tri, pet ili više tisuća eura.
2. Nastavi li se sve kao dosad, što radnike čeka iduće godine u ovo vrijeme?
Bojim se da građanima neće biti lakše. Iako statistika pokazuje da inflacija usporava, ona je ipak tu. I raste. A cijene hrane i dalje rastu vrlo visokim stopama. Jedino što bi građanima pomoglo jest izuzetno visok rast plaća i mirovina, neovisno o tome je li riječ o javnom ili privatnom sektoru.
3. Ipak, zamjetno je da su zaredali prosvjedi. Najavljuju se i novi. Možete li zamisliti da radnički prosvjedi kod nas počnu sličiti na one u Francuskoj?
Vrlo teško. Upravo poučeni tim iskustvima, mi smo u Hrvatskoj prije nekoliko godina odlučili prikupljati potpise građana protiv najavljene mirovinske reforme jer građani nemaju naviku prosvjedovati i na ulicama tražiti pravdu, kao što je imaju u nekim drugim zemljama. I tako smo uspjeli. Nažalost, Francuzi uz svu masovnost nisu. I to je dodatno obeshrabrilo naše ljude da sudjeluju u nekim ozbiljnijim zajedničkim prosvjedima. Ogroman je broj nezadovoljnih stanjem u zemlji, niskim primanjima i nestalnim poslovima. I velik dio njih zato je napustio zemlju. Ovi ostali u velikoj su mjeri utonuli u besperspektivnost i beznađe, a upravo su oni najsnažniji alat i pokretač promjena.
