Drugi krug predsjedničkih izbora novo je poluvrijeme. Karte se opet miješaju, a stožeri biraju taktiku za 5. siječnja. Zoran Milanović kao prvi u prvom krugu ima psihološku prednost, prema anketama ima trend rasta, ali za pobjedu mu ipak treba još novih glasova i ključno je pitanje gdje ih može dobiti.
Izvori bliski Milanoviću kažu da njihov kandidat treba još barem 200 tisuća glasova i da ih treba tražiti najprije na ljevici i centru, i to među onima koji su u prvom krugu otišli tzv. “malim” kandidatima s tog spektra poput Dalije Orešković, Dejana Kovača, Katarine Peović i Darija Juričana...
>>Cijelu priču pročitajte božićnom trobroju tiskanog izdanja Večernjeg lista ili u našem e-izdanju
U novom broju donosimo i sljedeće teme:
>>HDZ: Milanovića treba prikazati kao nasljednika Stipe Mesića
>>Škoro će vjerojatno osnovati vlastitu stranku
>>Mons. Želimir Puljić: One koji žele otići u tuđini čekaju patnja, znoj i suze
>>Želja beskućnika: Mami i bratu htio bih pod bor staviti dar i biti s njima
kako smo očito daleko od toga da sustav funkcionira transparentno, učinkovito i bez većih distrakcija u korist tobožnjih 'elita' te da svi građani i građanke ove zemlje, neovisno o 'svjetonazorima', žive u miru i toleranciji, u skladu s realnim mogućnostima i standardima dostupnim eu/europi 21. stoljeća, možda bi nam svima nešto značilo da se s drugim krugom promijeni bar sve masovniji 'mentalni ritam nacije' - pa da umjesto nezajažljivih osobnih ambicija, umreženog političkog turbofolka, zahuktalog klerokonzervatizma i muljavog 'suverenizma', gospodarskih 'bespuća', povjesničarskih 'realityja' i prebrojavanja kostiju makar malo 'skrenemo' prema kultiviranijim, ugodnijim i sadržajno bogatijim 'notama'. a kolikogod nam trubili drugačije i kolikogod neki akteri bili 'antipatični', nekarizmatični i bez 'očinske aure', čini mi se da se pozitivni pomaci, bar nakratko, dogode čim hdz-u i pripadajućim izdancima budu voljom (normalnog) naroda izmaknute ključne poluge vlasti: tako je npr. mesić većini ipak vratio smiješak na lice nakon turobne tuđmanove ere i vrlo autokratske vladavine, milanović ublažavao sustavne rane od sanaderovske kleptokracije, a josipović postavljao zdravije temelje mostova i prema 'regionu' i prema nezavisnijem pravosuđu i srodnim institucijama. dočim se kolinda zadržava na sve neukusnijim 'kolačima', 'alternativnim činjenicama', estradnim nastupima i 'čudnim' istupima. pa ak' je i od fikusa, previše je: vrijeme je, brijem, za neki novi, bolji 'time-out'.