Do pandemije se računalo da približno deset posto populacije povremeno ili stalno radi koristeći se platformama na pametnim telefonima. U godini COVID-19 taj je rad eksplodirao, posebno u dostavnom sektoru jer ljudi su online kupovali sve – “od igle do lokomotive”. Rad preko platformi počeo se koristiti prije desetak godina kao dodatni i povremeni oblik zapošljavanja i dobar izvor prihoda za sve koji nisu mogli naći drugi posao ili dovoljno zaraditi na njemu. S vremenom, taj je rad uzeo maha i postaje javni problem zbog više razloga.
Prvi je što izmiče poreznoj kontroli država, ruši postojeću cijenu rada, a radnici koji tako rade plaćeni su slabije od legalno zaposlenih radnika i gotovo posve nezaštićeni. Samim tim platformska je usluga jeftinija pa je i nelojalna konkurencija svima koji su u sustavu. Kako to obično biva, u koštac s negativnim pojavama prvo su se uhvatili sudovi koji uglavnom dosuđuju u korist radnika i traže od platformskih poslodavaca ili da radnike zaposle ili da im pokriju troškove liječenja zbog ozljeda i stradanja prilikom, primjerice, dostava i vožnje.
Prirodu i intenzitet takvog posla određuje algoritam, brzina je sve, a sigurnost ljudi koji po kiši, suncu, snijegu ili vjetru jure kako bi tople pizze ili krumpiriće dostavili na adresu kupca u drugom je planu. Gotovo ni u jednoj državi postojeći radni propisi ne poznaju takav oblik rada. Akcija ovoga puta počinje s razine Europske unije koja je pokrenula postupak savjetovanja i najavljuje da će do kraja godine izaći s prijedlogom zakonskog rješenja.
I dobro da je tako jer ni platforme nisu lokalne već globalne, a da se reguliranje platformskog rada prepusti državama, vjerojatno bi se išlo puževim korakom. Neki bi se političari sjetili staviti to na dnevni red tek kad bi se osmislila neka platforma i za njih, pa da ih algoritmi navode koliko će brzo trčati od jednog do drugog birača ili sastanka.
Do ovoga stoljeća svijetom su drmali naftaši, farmaceuti i banke, sada su ih u mnogim segmentima pretekle digitalne kompanije, čija je moć gotovo neuhvatljiva. Priroda tehnologije takva je da će one i dalje biti ne jedan nego deset koraka ispred regulatora, a na društvu je da odluči hoće li dati prednost umjetnoj inteligenciji ili ljudskoj.
>> Pogledajte i ovaj video: U Trogiru možete probati biftek omotan zlatom
Ustvari te platforme nikoga ne zapošljavaju nego pružaju uslugu povezivanja tj rade isto što i razne posredničke agencije. Turistička agencija povezuje hotele ili priv iznajmljivače s turistima / gostima. Uber ili Glovo povezuju kupce koji trebaju prijevoz (za sebe ili za proizvod koji žele kupiti s nekim tko obavlja taj prijevoz. Dakle, oni koji prevoze (ili organiziraju prevoženje) trebaju registrirati / ozakoniti svoj posao jednako kao što iznajmljivači apartmana moraju registrirati svoju djelatnost.