Postroženje migrantske i azilantske politike u jednoj od zemalja nužno bi se reflektiralo i na sve ostale, poručio je hrvatski premijer Andrej Plenković na ulasku na neformalno okupljanje lidera 16 država članica EU u Bruxellesu, i dodao da je došao na taj skup kako bi “vidio kakva su promišljanja drugih” prije no što se svi zajedno, lideri svih 28 država članica EU, dogovore o zaključcima Europskog vijeća u četvrtak i petak.
Bila je to neobična nedjelja u Bruxellesu: četiri dana prije Europskog vijeća, dakle redovitog summita lidera EU koji na dnevnom redu ima raspravu i odlučivanje i migrantskoj i azilantskoj politici, 16 lidera se okuplja u Europskoj komisiji kako bi raspravljali o tom istom. U zraku miriše na podjele i svađe.
Premda je svima jasno što je glavni razlog ovog neobičnog nedjeljnog okupljanja: spašavanje kancelarke Angele Merkel, čiji bi se stranački blok, a s njime i vladajuća koalicija, mogao raspati pod pritiskom želje bavarske CSU (sestrinske stranke Merkeličina CDU-a) da promijeni politiku i izda zapovjed njemačkim policajcima da vraćaju tražitelje azila koji su već registrirani u drugoj državi članici EU.
Merkel odbija tu ideju s argumentom da će to stvoriti lančanu reakciju koja će dovesti do kolapsa Schengenske zone, a u tom kontekstu i Plenkovićeva izjava na ulasku na skup - da bi se postroženje u jednoj zemlji nužno reflektiralo i na druge - može zvučati kao podrška kancelarki Merkel, ne predsjedniku CSU-a i ministru Horstu Seehoferu.
No, za Merkel je bitnije kome će se, njoj ili Seehforeu, javno prikloniti austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji čini se još nije definitivno stao ni na jednu stranu. Iako je, zajedno sa Seehoferom kao tadašnjim premijerom Bavarske, Kurz svojedobno radio na zatvaranju balkanske migrantske rute te s Bavarcima i danas ima prisne odnose, za Austriju su ukupni odnosi s Berlinom važniji nego parcijalni s Muenchenom, pa je Kurz izjavio da bi u slučaju njemačkih kontrole na granici s Austrijom, Austrija uvela kontrole na prijelazu Brenner na granici s Italijom. Što potvrđuje kancelarkin strah i oprez.
U biti, skup u Bruxellesu imao je ambiciju pronaći rješenje, bilateralno ili trilateralno, između Italije, Njemačke i Austrije. Šire, europsko rješenje i dalje se jedino može dogoditi na Europskom vijeću, najranije u četvrtak i petak, a ne na ad-hoc sazvanim neformalnim nedjeljnim popodnevima.
- Za Hrvatsku je ključno pitanje istočnomediteranske rute, odnosno što snažnije i kvalitetnije kontrole granice između Turske i Grčke te Turske i Bugarske, jer bi se na taj način spriječio daljnji tijek nezakonitih migracija, koji ide preko Makedonije, Albanije, u ovom trenutku i preko BiH prema Hrvatskoj i dalje - rekao je premijer Plenković.
Ponovio je da Hrvatska ima cilj što brže ući u Schengensku zonu bez granica jer bi na taj način ojačala svoju i europsku vanjsku granicu. Hrvatska je spremna preuzeti i svoj dio odgovornosti u zajedničkom europskom rješenju o preseljenju i zbrinjavanju tražitelja azila, ali - proporcionalno.
- Naglašavam proporcionalno, uzimajući u obzir i veličinu zemlje i gospodarske mogućnosti - rekao je Plenković. Drugim riječima, ne previše.
Do sada su kretenoidi u svojim glupavim komentarima nadisli sami sebe. Nadam se da cu vas sutra vidjeti na autobusnom kolodvoru ulazeci u bus za Minhen ili za Beograd. Takvo smece on ljudi netreba Hrvatskoj.