Potez Andreja Plenkovića da u pet do 12 ubaci Milijana Brkića Vasu kao kviska u izborni tim HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović osokolio je već pomalo rezignirane birače HDZ-a i dao im je vjeru da bi ona na kraju možda i mogla uspjeti.
Premda su njezine šanse sada veće, a prije tog poteza bile su loše, ne bi bilo realno oko dolaska Brkića Vase dizati neku veliku famu i vjerovati da on može napraviti veliki preokret. Nije on baš Mesija. Njemu je to, doduše, uspjelo prije pet godina i od tada on i slovi kao nepobjediv, izborni inženjer i tehniko HDZ-a, no pred njim je sada teži zadatak i treba čudo.
Upravo taj Plenkovićev potez govori kako je i on svjestan da je sasvim moguće da ovu bitku Grabar-Kitarović neće dobiti. Morao se stoga osigurati i podijeliti unaprijed odgovornost za mogući poraz. Uvlačenjem Brkića u igru, poraz Grabar-Kitarović više za Plenkovića ne predstavlja temeljnu ugrozu u HDZ-u.
On je unaprijed izgradio alibi i odstupnicu za sve scenarije, jer u slučaju negativnog, nekim svojim budućim rušiteljima može kazati “vi mene rušite, a imali ste šansu, dao sam vam mandat da se borite za predsjedničke izbore i niste uspjeli s Kolindom”. Može im puno mirnije reći – “a što sam ja tu kriv”.
Brkić ovdje naravno nije bio u poziciji da može odbiti takvu ponudu jer bi ga Plenković odmah javno optužio da opstruira i da ruši, da je eto on taj Crni labud koji se događa HDZ-u i zbog kojeg je HDZ izgubio i EU i predsjedničke izbore. Dakle, iza tog velikog zajedništva HDZ-ovaca, o kojem se sada u superlativima piše, stoji zapravo nastavak obračuna frakcija.
Brkić je prije godinu dana označen kao primarni cilj Plenkovićevaca, protiv njega je podignuta hajka iz koje je nekim čudom Brkić ipak isplivao. Samo je u politici moguće da se preko noći beskrupulozni lovac i njegova lovina na ovakav način iznova udruže. Do jučer proganjani i šikanirani Brkić, ako nije riječ o svecu ili mesiji, u ovu se utrku sigurno nije uključio iz altruizma.
Plenković je u ovoj situaciji odigrao pragmatično i pametno. Unaprijed je onemogućio one koji ga potencijalno ruše i nitko ga sada neće moći optužiti da su izbori izgubljeni zato što je on bio politički slijep i nije dozvolio sudjelovanje vlastitih konzervativaca u kampanji.
Izgubi li, pak, najveća krivica biti će na Grabar-Kitarović, jer će se u vodstvu HDZ-a samo zaključiti da je ona bila slab kandidat i da više nije za taj posao. Još ako na isti način u utrku Plenković sada ubaci i Stiera i Kovača u kampanju, a što oni isto neće moći odbiti, učinit će još bolji posao za sebe. Pobijedi li Grabar-Kitarović, sve će lovorike preuzeti Plenković i uopće ne treba očekivati da će pri tome iskazivati neku zahvalnost Brkiću.
Neki od onih koji su kritični prema sadašnjem HDZ-u, a dio su tog bunara desnih glasova, priželjkuju scenarij u kojem će u konačnici i Plenković i Brkić biti gubitnici, pa će onda širiti parolu “oba su pala”. Dakle, riječ je o onima koji ne rade neku veliku sadržajnu razliku između vizije HDZ-a kakvu ima Plenkovićeva i one koju ima Brkićeva frakcija.
Oni polaze od toga da Brkić istina ima moć umnožavanja glasova, no da ljudi ipak nisu ovce, te da 25 posto njih nije glasalo protiv Grabar-Kitarović zato da bi sada jednostavno i poslušno samo okrenuli list. Pobornici te ideje smatraju da se pozicije Grabar-Kitarović više ne mogu obraniti, a i ne vjeruju da će mesijanski dolazak Brkića to uspjeti preokrenuti.
Brkić ovdje, dakle, riskira više od Plenkovića jer bi mu se moglo dogoditi da izgubi ono najvažnije što ga karakterizira, a to je upravo ta fama o njegovoj nepobjedivosti. Naravno, uspije li, oko Brkića će se nastaviti graditi fama o njegovim dramatično jakim vrijednostima i sigurno će mu jačati legitimitet u stranci.
No, opet, izgubi li bitku i to još od lijevog kandidata, kojeg podržavaju SDP, Pupovac, IDS, time bi taj poraz bio još tragičniji jer bi to bio i prvi Brkićev poraz na izborima za koje i on odgovara, i to još od ljevičara. Ima u HDZ-u frakcija koje računaju i na taj scenarij i koji smatraju da bi tek takav poraz otvorio prostor za ozbiljno preispitivanje situacije u što se to HDZ pretvorio, kuda je stranka došla i gdje je zapela.
Kad slušaš o sukobima između HDZ-ovaca nema tu baš rasprava o vrijednosnim pitanjima, da su se podijelili i da se spore oko porezne ili vanjske politike, rada nedjeljom, nego su to uglavnom kadrovski sukobi. Uvijek je važnije tko je s kime i protiv koga. Ako Plenković i Brkić, dakle, prežive, u HDZ-u neće doći do vrijednosnog resetiranja kojega stranački romantici i dalje priželjkuju. Nastavit će se tek interesna borba između briselskih i domaćih pragmatika.
Ma glasam za Kolindu samo da ovaj smrad Milanović nebude predsjednik. Milanović je dno dna od čovjeka.