Kad se u nekoj sredini ubije dijete, govorimo o nezamislivoj tragediji. Kad se u roku od nešto više od dva mjeseca ubije dvoje osnovnoškolaca, onda bi svi alarmi, barem u toj sredini, valjda morali biti aktivirani. Međutim, ovi nezamislivi gubici koji su se sredinom rujna i početkom prosinca dogodili u jednom gradu u središnjoj Hrvatskoj prošli su gotovo nezapaženo, najprije prekriveni velom šutnje, potom i utopljeni u predblagdanskom šušuru. A tema je to koja otkriva bolnu istinu o mentalnom zdravlju mladih. Htjeli mi to sami sebi priznati ili ne, naša se djeca ne osjećaju dobro, svaki peti maloljetnik pati od anksioznosti ili depresije.
Roditeljski pritisak da postignu famozni prosjek 5,0 sve je jači, ispada da je to često jedino što nas zanima jer s djecom razgovaramo u prosjeku sedam minuta dnevno, i to uglavnom o školi. Još od najranije dobi u ruke im guramo mobitele, da se zabave i umire, jer je nama tako lakše. I onda se čudimo (pitanje je i osvijestimo li) što statistike naposljetku pokazuju kako su u samo jednoj godini mentalni poremećaji djece i mladih u Hrvatskoj porasli za gotovo 300 posto, a pokušaji suicida djece mlađe od 14 godina za 280 posto. Sve više ih se i samoozljeđuje. U porastu su i poremećaji spavanja i hranjenja.
U svom izvještaju Stanje djece u svijetu 2021. UNICEF navodi da oko 44 tisuće adolescenata u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem: “Stigme i mitovi o mentalnome zdravlju djece i mladih smanjuju mogućnost da će potražiti pomoć, ali i da će im potrebna pomoć i podrška biti pružene. Djeca i mladi s problemima, kada progovore, kažu da im može biti teže podnijeti odbijanje, nerazumijevanje i diskriminaciju povezanu sa stigmama o mentalnom zdravlju od samog njihova stanja”, navodi UNICEF u čijem izvješću stoji i kako je u svijetu samoubojstvo četvrti najčešći uzrok smrti među adolescentima.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, polovina svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 posto do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena. No bez obzira na to što se poremećaji mentalnog zdravlja uglavnom javljaju tijekom adolescencije, prema podacima UNICEF-a samo je jedna trećina ulaganja u istraživanje mentalnog zdravlja usmjerena na mlade ljude. Mi odrasli, očito, nikako da shvatimo kako je mentalno zdravlje jednako važno kao i ono fizičko te da se mnoga djeca i mladi s problemima mentalnog zdravlja nose u tišini, sama. Cijena te tišine iznimno je velika – za njih, njihove obitelji, ali i za cijelo društvo.
Dok se školski hodnici i dalje ispunjavaju svakodnevnom užurbanošću, iza osmijeha i tišine možda se skrivaju pitanja i vapaji za pomoć, slične priče kakve su imale dvije djevojčice koje su digle ruku na sebe jer se sa svojim nevoljama nisu mogle nositi. Koliko smo kao društvo spremni prepoznati znakove i pružiti ruku onima kojima je najpotrebnija? Koliko tragedija treba da se suočimo s ozbiljnošću ovog problema i da prestanemo o njemu šutjeti?
– Smatram da je u slučajevima suicida iznimno važno u medijima govoriti o mogućnostima prevencije, znakovima prepoznavanja suicidalnih simptoma i smjernicama za društvene odgovore na suicide. Ne mislim da je dobro govoriti o konkretnim slučajevima zbog Wertherova efekta i činjenice da mladi koji su u riziku tako mogu dobiti neke ideje za plan ili pak poticaje za pokušaj. Posebno nije dobro objavljivati oproštajna pisma jer je i etički prema svima koji su pogođeni suicidom to zaista retraumatizacija. Upravo zato važno je toga biti svjestan prilikom izvještavanja – kaže izv. prof. dr. sc. Miranda Novak.
Profesorica Novak zaposlena je na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Od 2021. godine voditeljica je projekta “Testiranje 5C modela pozitivnog razvoja mladih: tradicionalno i digitalno mobilno mjerenje (P.R.O.T.E.C.T.)”. Projekt traje pet godina, financira ga Hrvatska zaklada za znanost, a provode ga istraživači s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u suradnji s kolegama sa Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Splitu. Riječ je o longitudinalnom istraživanju u kojem se prati ista grupa adolescenata, od prvog razreda srednje škole do kraja njihova srednjoškolskog obrazovanja, a komponente 5C modela uključuju kompetenciju, karakter, samopouzdanje, brižnost i povezanost. Cilj projekta je istražiti 5C model pozitivnog razvoja mladih u Hrvatskoj te kako na pozitivan razvoj utječu podrška roditelja i škole.
U Županijskoj palači u Varaždinu nedavno su predstavljeni rezultati trećeg, ujedno i predzadnjeg, vala ovog istraživanja u kojem je tijekom školske godine 2023./24. sudjelovalo 3308 učenika trećeg razreda srednjih škola, koji su u istraživanje uključeni od školske godine 2021./22. Samo istraživanje provodilo se u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Vinkovcima, Dubrovniku, Velikoj Gorici te cijeloj Varaždinskoj županiji. U promatranim varijablama razlike među gradovima čiji su učenici sudjelovali u istraživanju nisu utvrđene pa dobiveni rezultati oslikavaju podjednako stanje u svima. Grad u kojem su živjele djevojčice s početka ovoga teksta nije među gradovima koji sudjeluju u projektu.
Od pet ispitivanih indikatora pozitivnog razvoja mladih pokazalo se da su svi visoko zastupljeni. Najizraženije su dimenzija brižnosti (empatija prema drugima) te karaktera (osjećaj za ispravno, društvena odgovornost), dok mladi najnižom percipiraju dimenziju kompetencija (kompetencije u socijalnom i školskom okruženju), povezanosti s drugima (dobri odnosi s prijateljima i obitelji) i samosvijesti (slika o sebi, samopouzdanje, vjera u sebe). Od svih kompetencija mladi najvišima procjenjuju svoje akademske kompetencije dok se na dimenziji karaktera najvišim procjenjuju usvojene osobne vrijednosti i prihvaćanje različitosti. Mladi također izvještavaju o najvišoj povezanosti s vršnjacima, što je nekako i razvojna karakteristika adolescencije, no povezanost s obitelji i dalje je visoka.
Među učenicima trećih razreda srednjih škola seksualno je aktivno njih 25 posto. Zabrinjava da od tih koji su seksualno aktivni 28 posto ne koristi zaštitu. Ispitano je i korištenje društvenih mreža koje učestalo koristi 73 posto učenika trećeg razreda srednjih škola dok četiri posto učenika izvještava o problematičnom korištenju društvenih mreža, što već upućuje i na razvoj ovisnosti. Zabrinjavaju i pijenje alkohola, ali i uporaba cigareta koje na dnevnoj i tjednoj razini puši 46 posto ispitanih učenika, dok je 27 posto učenika koristilo električne cigarete, a šest posto marihuanu. Dobiveni rezultati pokazuju i da gotovo svaka treća ili četvrta djevojka treba pomoć stručnog suradnika i treba s nekim porazgovarati, najviše zbog toga jer se puno brine, opterećena je školom, teži perfekcionizmu, što su u konačnici dosta visoki simptomi anksioznosti.
POVEZANI ČLANCI:
U ovom trećem valu istraživanja iskristaliziralo se i da dio adolescenata ima poteškoća u uspostavi dobrih i kvalitetnih odnosa sa svojim vršnjacima. Čak 35 posto učenika 3. razreda srednje škole izvještava da se osjećaju izolirano od drugih, njih gotovo 20 posto ističe da im nedostaje društvo, a usamljeno se osjeća njih sedam posto. K tome, kontinuirano se bilježi kako siromašnija djeca i djeca iz obitelji koje su ranjivije i nižeg socijalno-ekonomskog statusa imaju manje rezultate na skalama kojima se mjere povezanost i kompetencije te na onima na kojima se mjeri njihova samosvijest, zbog čega su nužna ulaganja u zajednici koja bi podržala obitelji te omogućila razne besplatne i široko dostupne sadržaje koji bi utjecali na pozitivnije ishode mladih.
U istraživanju je ispitano i mentalno zdravlje adolescenata, odnosno zastupljenost internaliziranih problema – depresivnosti, anksioznosti i stresa. Dobiveni rezultati govore da 14 posto učenika trećih razreda iskazuje ozbiljne depresivne simptome (od toga sedam posto iznimno izražene), a njih 27 posto iskazuje ozbiljne anksiozne simptome (od toga 18 posto iznimno izražene). Iako se odrastanjem bilježi pad određenih simptoma koji su u prijašnjim valovima istraživanja bili i viši kao i problema s kojima se mladi susreću, rezultati su ipak zabrinjavajući i daleko od idealnih.
– Suicidalne misli svakako u velikoj mjeri tište ovu generaciju – čak je 15 posto mladih izvijestilo da su razmišljali o suicidu, 11 posto opisuje da su izradili plan za počinjenje suicida, a u 3. razredu srednje škole 5 je posto mladih izjavilo da su imali pokušaj suicida. U ovom valu 20 posto ispitanih učenika trećeg razreda navodi da su se namjerno samoranjavali i nanosili si bol. Iako je i karakteristika razvojnog razdoblja da su im emocije burne, svakako je važno da i odrasli znaju prepoznati simptome suicidalnosti i da otvaraju s mladima tu temu. Ne treba se bojati da će pitanja o samoubojstvu biti triger za pokušaje – puno je veća šansa da ponudi olakšanje. I podaci koji se odnose na usamljenost i na korištenje sredstava ovisnosti, ali i korištenja društvenih mreža pokazuju da s mladima trebamo raditi na emocionalnoj regulaciji i učiti ih tehnikama kako se nositi s emocijama, neuspjehom, razočaranjem... jer je sve to sastavni dio života – kaže profesorica Novak.
Bez obzira na to što se simptomi problema mentalnog zdravlja smanjuju kako nam mladi odrastaju pa se i iz dobivenih rezultata istraživanja ispitanih učenika vidi da je situacija bolja u njihovoj 17. godini s obzirom na 1. razred, riječ je o problemima koji zahtijevaju dodatnu pozornost stručnjaka, smatra Novak.
– Premda je tijekom zadnjih nekoliko godina zaposlen dodatan broj stručnih suradnika u školama i iako i regionalni zavodi za javno zdravstvo te mreža liječnika školske medicine nude besplatnu podršku i mogućnost uključivanja u savjetovanje za mlade, potrebna nam je sveobuhvatnija institucionalna podrška. Razni kolege psihoterapeuti prenose da imaju duge liste čekanja i čini se da mladi u manjim mjestima ne mogu lako dobiti pomoć. Istodobno, riječ je o generaciji koja sve manje stigmatizira probleme mentalnog zdravlja i sve lakše traži pomoć i zato je presudno da im se ponudi besplatna i brza podrška – dodaje.
Profesorica kaže kako je u srednje škole potrebno uvesti i nacionalne preventivne programe koji mlade podučavaju tehnikama rješavanja problema i suočavanja sa stresom jer su upravo to zaštitni čimbenici koji utječu na smanjenje problema mentalnog zdravlja. I predsjednica Savjeta za zdravlje Varaždinske županije doc. prim. dr. sc. Spomenka Kiđemet-Piskač naglašava kako je iznimno važno detektirati probleme i izazove s kojima se susreću adolescenti:
– Ovakva istraživanja pokazuju s čime se naši mladi nose i znaju li se nositi s problemima kao što su anksioznost, depresija, suicidalnost, ali i usamljenost koje pak sa sobom povlače i neke druge probleme – rekla je Kiđemet-Piskač dok pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije dr. sc. Miroslav Huđek smatra da nijedan sustav, posebice onaj koji želi svima pružiti jednake šanse, ne može bez ovakvih istraživanja koja su svojevrsna smjernica kako razvijati društvo u cjelini.
Međutim, da bismo dosegli društvo jednakih šansi, potrebno je poraditi na rodnoj ideologiji. Naime, rezultati projekta P.R.O.T.E.C.T pokazuju i koliko se djevojke i mladići međusobno razlikuju, odnosno da dečki postižu bolje rezultate na dimenzijama samosvijesti i kompetencija, a djevojke na indikatorima brižnost i karakter, što pokazuje da smo izrazito patrijarhalno društvo:
– Upravo nam ovi indikatori pozitivnog razvoja sugeriraju da je tipična poruka za djevojke da budu brižne, dobre, odgovorne i poslušne, a da mladićima dajemo više slobode u istraživanju sebe, jačamo njihovu sliku o sebi i ulažemo u njihove kompetencije više nego što je to slučaj kod djevojaka. Ovi nam rezultati sugeriraju i da je potrebno ulagati u rodnu ravnopravnost, ali i da visoko ispolitizirane teme poput seksualnosti i ženskih reproduktivnih prava imaju utjecaj i na generaciju mladih danas. Istovremeno, vidimo da ova generacija prednjači u prihvaćanju različitosti no i među njima postoji dosta razlika u stilovima življenja i izražavanja vlastitog identiteta i mi odrasli ih moramo podržati u tome – govori voditeljica projekta.
POVEZANI ČLANCI:
Osim adolescenata, u projektu P.R.O.T.E.C.T. sudjeluju i njihovi roditelji te razrednici, a rezultati njihova ispitivanja sugeriraju da i nastavnici i roditelji u glavnini i u pravilu pružaju podršku mladima te stvarajući odnos s mladima djeluju kao zaštitni i osnažujući čimbenik.
– Stope problema mentalnog zdravlja među odraslima su puno manje nego što je to slučaj kod mladih i u pravilu vidimo veliku povezanost unutar obitelji te dobru školsku klimu. Manjem dijelu roditelja treba podrška jer u odgoju imaju izraženu pretjeranu kontrolu – manji je dio roditelja pretjerano uključen u živote svoje djece, kontroliraju ih i previše im ograničavaju slobodu i vidimo da to ima veze s većim stopama problema mentalnog zdravlja i sniženim indikatorima pozitivnog razvoja. Nastavnicima treba podrška jer je rad u školi danas sve više vezan za odgojne momente i potrebno je da država i javne politike prepoznaju da nastavnike trebamo sustavno i dodatno osnaživati i educirati za sve zahtjevniju ulogu rada s mladima ali i s njihovim roditeljima – kaže Miranda Novak. Kad govorimo o tome koliko su roditelji svjesni problema s kojima se djeca nose, docentica dodaje da sigurno jesu svjesni dijela problema, no potrebna im je pomoć i podrška.
– Iznimno je važno raditi i s roditeljima adolescenata – i roditelji su u svojoj anksioznosti jako usmjereni na ocjene, izvanškolske aktivnosti i pripreme za fakultete. Osjećaju da se tržište rada jako mijenja i da će njihovoj djeci biti zahtjevno imati dobar i siguran život. U brizi roditelja i mladi se sve više usmjeravaju na uspjeh i perfekcionizam i jako su pod pritiskom a istovremeno suočeni s puno neizvjesnosti. Upravo je to pogubno za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit. Svakako je bitno nuditi podršku roditeljima te osvještavati da i ekonomski kontekst, visoke cijene i inflacija iznimno utječu na kvalitetu života obitelji – tumači.
Istraživački tim trenutačno planira četvrtu točku mjerenja u kojoj će prikupiti finalne podatke vezane uz pozitivan razvoj adolescenata. – Činjenica da imamo četiri točke mjerenja omogućit će nam pouzdane zaključke o promjenama i korelatima u pozitivnom razvoju mladih kroz vrijeme kao i utjecaju obiteljskih i školskih čimbenika na pozitivan razvoj, rizična ponašanja i dobrobit mladih – kaže Miranda Novak.
Na jesen sljedeće godine bit će predstavljeni rezultati projekta P.R.O.T.E.C.T. Prema do sada prikupljenim podacima stručnjacima i donositeljima odluka moglo bi se preporučiti kako uz dobre intervencije za mlade trebaju ravnomjerno ulagati i u razvoj karaktera te društvene odgovornosti, uz ulaganja u razvoj samosvijesti. To ulaganje treba provoditi od osnovnoškolske dobi. Nadalje, nužne su intervencije za mlade koji pokazuju emocionalnu osjetljivost, što je rizik za nastanak problema u području mentalnog zdravlja te rizična ponašanja. Te će probleme smanjiti i dobra školska klima. Nužna je i podrška razvoju vještina suočavanja sa stresom kao i dodatne mjere za socio-ekonomski najranjivije učenike, odnosno obitelji.
– Iznimno je važno u zajednici nuditi mogućnosti za besplatnu ili povoljnu podršku i pomoć. Istodobno, podaci govore o tome da je važno da donositelji odluka i političari ulažu u resurse za najranjivije obitelji koje zaista trebaju podršku. Nužno je nuditi dodatne slobodne aktivnosti i informacije roditeljima. Mi trebamo educirati i nastavnike i stručno osoblje da znaju kako reagirati – zaključila je profesorica Miranda Novak.
Djevojčicama s početka priče sigurno je trebala pomoć, ali nisu je imale. Pitanje je je li itko i zamijetio s kolikom se patnjom nose. Navodno su obje bile žrtve zlostavljanja na koje očito nisu imale snage upozoriti. Okolina to ili nije primijetila ili je nije bilo pretjerano briga, baš kao što očito nitko i ne mari što je već mjesecima u ovome gradu aktivna grupa na Instagramu koja služi i za javno sramoćenje i online nasilje. A u tjednu kad se ubila druga djevojčica iz istog su grada pristigle još dvije zastrašujuće informacije: netko je trogodišnje dijete ostavio u trgovačkom centru pa je ono naposljetku bilo zbrinuto u domu za djecu jer u udomiteljskim obiteljima nije bilo mjesta, a zatim je umro trogodišnjak kojemu po svemu sudeći nije bila pružena adekvatna liječnička pomoć. Ove tragične sudbine najmlađih nitko nije ni spomenuo. Najprije ih je prekrio veo šutnje, a zatim su se utopile u predblagdanskom šušuru.
FOTOGALERIJA Scene strave ispred zagrebačke škole: Policija, helikopter hitne pomoći i izbezumljeni roditelji
Vidim da već kreće hajka od strane onih koji su prvi i osnovni uzročnici problema djece i mladih da se krivica za ovo stanje prebaci s njih na nešto drugo, po mogućnosti na "stres zbog ocjena".... Ne, nisu ocjene krivee za to što toliko djece i mladih pati od anksioznosti, depresije i suicidalnih misli! Za to je kriv sveopći nemoral i raspad obitelji. Krive su generacije roditelja te djece od kojih je većina imala mnogobrojne "partnere" prije veze u kojoj su dobili djecu, zbog čega im se živo fućka za "partnera" s kojim imaju tu djecu, a nije im baš ni do djece previše stalo nego ganjaju karijere i novce i bježe od svojih roditeljskih odgovornosti. Mnogi takvi "parovi" rastaju se ili "partneri" varaju jedno drugo a ostaju zajedno samo zbog zajedničkih kredita. Djeca su sama, prepuštena mobitelima, bez obiteljske topline i bez prave roditeljske podrške (plaćanje raznih izvanškolskih akivnosti NIJE podrška roditelja nego način da roditelji djecu zbrinu sa strane na još koji sat prije spavanja). To su uzroci ovakvog stanja, a NE ocjene. A takvo stanje potiču upravo ovakve osobe poput autorica ovog članka i njezinih sugovornica.