Banski dvori u javnost su konačno, doduše neslužbeno, pustili rješenja kojima bi se ad acta stavile priče o spomen-ploči poginulim braniteljima pripadnicima HOS-a u Jasenovcu i o kadru za kurikularnu reformu. Iako ni jedno ni drugo rješenje ne jamče da će se ta pitanja doista trajno i kvalitetno i riješiti, ono što je osmišljeno u Plenkovićevu laboratoriju krhku parlamentarnu većinu moglo bi dugoročno zaštititi od većih ideoloških zamki. Micanje HOS-ova grba sa spornim natpisom “za dom spremni” ostavit će, doduše, prostora za pitanja zašto se taj poklič smatra ustaškim samo u Jasenovcu, ne i u drugim mjestima, no spas za Vladu tu pruža najava cjelovitog zakona o kažnjavanju isticanja fašističkih, ali i komunističkih simbola.
S takvim raspravama ova nacija ima bogato iskustvo pa gotovo sa stopostotnom sigurnošću možemo predvidjeti da će cijela priča još jednom zapeti na pitanjima može li se crvena zvijezda petokraka izjednačavati s fašističkim znakovljem, kada petokraka simbolizira antifašizam, a kada komunizam, znači li “ZDS” u Thompsonovoj pjesmi isto što i u pismima Ante Pavelića... Unatoč svemu, takva je situacija zastupnicima nacionalnih manjina znatno lagodnija od ploče u blizini ustaškog logora pa mogu računati na ublažavanje pritiska svojih birača. Od jasenovačke ploče HNS-u je znatno važnija kurikularna reforma, s obzirom na to da je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak vrlo jasno dala do znanja da ne namjerava biti samo ukras liberalno-demokršćanskoj koaliciji. Nije, doduše, uspjela u namjeri da osobno preuzme ravnanje Povjerenstvom za provedbu obrazovne reforme, no na toj funkciji neće ostati ni Dijana Vican, čije je micanje ministrica uporno tražila. Na čelo Povjerenstva, izgleda, stavit će se sam Plenković, čime preuzima i osobnu odgovornost za provedbu reforme.
Čak i ako rezultat ne bude pozitivan, Plenković je za sada umirio partnere a da pritom nije ponizio vlastitu stranku pa se koalicija može, umjesto ideološkim, posvetiti životnijim temama.
Na svu našu žalost, Plenković je osoba koja niti ima povijesno a još manje poltičko-ekonomskog znanja državu i narod voditi i izvesti iz ove močvare na rubu velikog ponora koji nam prijeti totalnom devastacijom opustjelih životnih prostora gdje nam mladostt neprekidno traži spas na Zapadu i nepovratno odlazi, dok ovaj trabunja sa mnoštvom mulaca o sporednim i trećerazrednim temama jer nema blage veze o istinskoj hrvatskoj povijesti, pa trabunja kao neka Milka na pazaru umjesto da očita bukvicu svima devijatorima istine ma koliko se isti zvali Milorad Pupovac ili već drugačije, abolirani i nesuđeni zločinac, koji još uvijek zahvaljujući takvima kao što je sin lekarke i majora UDBA-e i JNA, drug Andrej DEZERTEROVIĆ koji dozvoljava Pupovcu i bratiji triumfirati slaviti dokazani zločin počinjen u Srbu i okolici od strane četnika i velikosrba vođenih od starojugoslavenkog žandara Vasilja Gaćeše i Đoke Jovanića, kasnijeg krdovođinog generala i narodnog heroja, gdje su zajednički nabili živog na kolac hrvatskog katoličkog župnika i mučenika, gospodina Jurja Gospodnetića pred njegovim pukom istog roštiljali 27. srpnja 1941. te poslije sav puk pobili, istrijebili gotovo cijelo pleme IVEZIĆA i to se do današnjeg dana slavi kao borba glede fašiszma i ustaške NDH pod geslom ustanka naroda banije a zaključno sa 1991. kao Dan ustanka naroda SRH - sapienti sat!