Prema vijesti koju su prije nekoliko dana objavili hrvatski mediji, od svih zemalja Europske unije građani Hrvatske najmanje vjeruju svojoj vladi. Ne vjeruje joj 76 posto građana, a vjeruje samo 20 posto, pokazuje anketa belgijske konzultantske kuće Kantar izrađena za Europski odbor regija.
"Anketa jasno pokazuje kako su Hrvati razočarani onime što im se u njihovoj zemlji predstavlja kao demokracija", kaže Nicolas Becuwe, direktor Kantara, te dodaje kako su među razlozima toga nepovjerenja "percepcija korupcije, udaljavanje vlade od naroda te percepcija netransparentnog vođenja države".
Samo nekoliko dana poslije, odbijajući prijedlog predsjednika Milanovića za sastanak Vijeća nacionalne sigurnosti, premijer Plenković reče novinarima: "Možete izvući koje god zaključke. Imate danas rekord od 1400 i nešto novozaraženih. Imate Vladu koja ima povjerenje građana i koja se bori protiv te epidemije. Imate Vladu koja se bori za radna mjesta u privatnom sektoru..."
Kome se prikloniti? Anketi napravljenoj za Europski odbor regija koji je savjetodavno tijelo EU ili hrvatskom premijeru koji beskrajno vjeruje Europskoj uniji, a ona mu poručuje kako narod ne vjeruje njegovoj Vladi? Budući da možemo biti sigurni u to da konzultantska kuća Kantar nije krivotvorila anketu, dok Plenković "povjerenje građana" ne temelji na nekom istraživanju nego na samovolji kao i svaka druga vlast, zaključujemo - hrvatski premijer pred anketom nema nikakve obrane. Nisu ga teškom optužbom da mu narod ne vjeruje vladi napali ni Milanović, ni Škoro, ni Grmoja, ni Vidović-Krišto, ni bilo tko drugi iz oporbe pa da bi je mogao pripisati njihovoj zlobi, nego mu dolazi iz Bruxellesa kao "zahvalnost" za njegovu čvrstu odanost Europskoj uniji.
Naravno, nije to prvi put da se pokazuje nesklad između njegovih samohvala i pokazatelja iz Bruxellesa koji Hrvatsku svrstavaju na samo dno ljestvica EU. Ali budući da je riječ o narodu, anketa zaslužuje osobitu pozornost. Jer, rezultati tog istraživanja relativiziraju i izborne pobjede HDZ-a, i ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj prema kojima ta stranka dobiva najveći postotak naklonosti građana, i takoreći svakodnevne samohvale Banskih dvora o uspjesima vlasti.
Vladi se vjeruje ili ne vjeruje izvan tih "obveza", uvelike i zbog toga koliko nam osobni život čini ljepšim, lakšim i podnošljivijim. Ne mogu Vladi, koliko god legitimiteta imala u izbornoj pobjedi, vjerovati deseci tisuća umirovljenika koji žive u siromaštvu, radnici na minimalcima ili bez plaća, tisuće ljudi koji iseljavaju iz Hrvatske da bi živjeli kako zaslužuju, ne mogu joj vjerovati imalo osjetljiviji građani koji svaki dan slušaju o korupciji, o povlasticama, o nepravdama ili nepravde i sami doživljavaju.
Kad Plenković kaže da imamo "Vladu koja ima povjerenje građana" onda se iz riječi "građani" ne razabire o kome se radi, tko su ti građani, kojim društvenim slojevima pripadaju, kako žive. On rabi riječ koja ništa ne znači, osim što je njemu ures kojim se kiti pred javnošću. "Građani" su apstrakcija, oni ne postoje u idealističkoj inačici koju podrazumijeva ta fraza, nego postoje ljudi u životnim uvjetima prema kojima će se opredjeljivati u anketi. A kao što su "građani" apstrakcija, apstraktan je i jezik svake vlasti, pa i sadašnje hrvatske. Tim se jezikom ne dotiče stvarnost kakva jest, nego se njime prikriva kako bi se prikrila i nesposobnost vlasti da je učini boljom.
U Plenkovićevu jeziku nikad nema ljudi koji imaju 2000 kuna mirovine ili neznatno veću plaću, nema sirotinje iz pučkih kuhinja ili one koja kopa po kontejnerima, nema nezadovoljnika koji se ukrcavaju u autobus za Njemačku, nema roditelja koji djeci ne mogu kupiti knjige ili platiti obrok u školi. Ako oni ne mogu biti "građani" čije povjerenje ima Vlada, mogu biti među onih 76 posto Hrvata koji Vladi ne vjeruju. I kao što su "građani" premijerov mit, mit mu je i Europska unija (i njezine navodne milijarde).
S nje zna pasti mitski veo u koji je Plenković ogrće pa se ispod njega pojavi debakl onoga koji ju je u taj veo ogrnuo, pojavi se 76 posto nevjernika i 20 posto "građana". Kao da se netko htio narugati Plenkoviću koji je zinuo u isto vrijeme kad mu je Bruxelles zatvorio usta.
Svi pricaju hdz nevalja,pa i nevalja. A ovi drugi su isto losi na svoj nacin. Bez obzira na promenu vlasti nema niti normalne stranke niti ljudi koji ce raditi u korist malih ljudi a ne baviti se samo sobom i vladajucom elitom i pritom krasti i namestati poslove. U jednom gradu gde sam ziveo bio je sdp pa hdz na vlasti i ista stvar namestanje poslova podobnima i sve preko veze se zaposljavali a pravo strucni ljudj bez stranacke iskaznice su na berzi rada. Sramota ste