Ona čast koju za filmske umjetnike predstavlja Oscar, a za glazbenike Grammy, za medijske djelatnike je jedina međunarodna nagrada koja je pitanje prestiža, ona Pulitzerova. Upravo je dodijeljena 101. put, a otišla je u ruke novinara The Washington Posta Davida Fahrentholda koji je osvojio nagradu za izvještavanje o predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa, uz obrazloženje kako je “napravio model za transparentno novinarstvo u pokrivanju političkih kampanja”.
Nagrađeni su i novinari The New York Timesa koji su osvojili nagradu u kategoriji međunarodnog izvještavanja za niz članaka o naporima ruskog predsjednika Vladimira Putina da proširi moć Rusije i izvan granica zemlje. Uglednik američki dnevnik je, čini se, pretplaćen na ovu nagradu: upravo ih je The New York Times osvojio najviše u povijesti, potom slijede Wall Street Journal i Washington Post, koji je i dobitnik za vjerojatno najslavniju od svih nagrađenih tema – otkrivanje afere Wategate. Premda se dodjeljuju više od stoljeća, novinari za Pulitzerovom nagradom i dalje čeznu, i tako od 4. lipnja 1917. godine.
Danas 21 kategorija
Nagrada nosi ime po Josephu Pulitzeru (1847.-1911.), američkom Mađaru, medijskom izdavaču koji je osnovao zakladu za financiranje škole novinarstva i ustanovio nagradu za najbolja novinarska ostvarenja.
Amerike se dokopao još kao dječarac u drugoj polovini 19. stoljeća kada je emigrirao iz malog mađarskog gradića Makoa. Kao i većina došljaka u obećanu zemlju, za život je zarađivao baveći se svakojakim poslovima, no upornošću je ušao u medijski biznis, uspinjao se u karijeri i u dobi od 35 godina kupio svoj prvi list, St. Louis Dispatch. Desetljeće poslije, tada već kao bogat čovjek, kupio je ugledni New York World, gdje je pokrenuo koncept istraživačkog novinarstva.
Joseph Pulitzer je prvotno zamislio četiri kategorije za novinarske nagrade, četiri za književne i jednu za područje obrazovanja, ali je dopustio mogućnost promjene, što se i dogodilo. Nagrade se danas dodjeljuju u 21 kategoriji, od toga 14 u pisanom novinarstvu, uključujući fotografiju, a preostalih sedam namijenjeno je piscima, pjesnicima i skladateljima. Nagrada se sastoji od diplome i 10.000 dolara, a uz najprestižniju kategoriju, za javnu službu, ide i zlatna medalja.
Prva je, davne 1917., otišla u ruke Herberta Bayarda Swopea, koji se nakon godina provedenih u crnoj kronici redakcije New York Worlda, u vrtlogu Prvog svjetskog rata premetnuo u ratnog izvjestitelja iz Njemačke. Nagradu je osvojio za niz članaka “Unutar Njemačkog Carstva”, za što je inkasirao i tisuću dolara. Iste godine nagrađeni su i reporteri New York Tribunea za tekst o potapanju broda Lusitania, dok je prvu nagradu za književnost u vrijednosti dvije tisuće dolara osvojio francuski veleposlanik Jean Jules Jusserand, nagrađen za najbolju knjigu o američkoj povijesti.
Posebno poglavlje u priči o Pulitzerovoj nagradi pripada višestrukim dobitnicima: čak četiri puta osvojili su je Robert Frost u području poezije, Eugene O’Neill u području drame te Robert E. Sherwood nagrađen za dramu i za biografiju. Trostruki osvajači nagrade su Edward Albee, Thornton Wilder, Archibald MaxLeish, Carl Sandburg te Robert Penn Warren, mahom na području drame, romana, poezije, biografije i fikcije.
Tijekom povijesti, bilo je i kontroverznih odluka. Te 1963. ocjenjivački sud odbacio je nominaciju drame “Tko se boji Virginije Woolf” Edwarda Albeeja jer “nije dovoljno moralna”, a nije prepoznata ni vrijednost klasika “Kome zvona zvone” slavnog Ernesta Hemingwaya.
Nagrada stigla u Sloveniju
Pa, ipak, najveći skandal u stogodišnjoj povijesti Pulitzerove nagrade rezerviran je za novinarku Washington Posta Janet Cooke: 1981. osvojila je Pulitzera za priču o osmogodišnjem ovisniku o heroinu. Kada se dva dana poslije dodjele nagrade ispostavilo da je priča izmišljena, Janet Cooke ostala je zapisana u povijesti kao jedina dobitnica koja je bila prisiljena vratiti nagradu.
Inače, ako nije uvjeren u kvalitetu nominiranih radova u pojedinoj kategoriji, ocjenjivački sud ima pravo te godine ne nagraditi nikoga i to se događa češće nego što bi netko mogao očekivati: 2012. nije bilo dobitnika u književnoj kategoriji, a 2014. nije dodijeljena nagrada za najbolji novinski prilog .
Najbliže nama stigla je u susjedstvo, kada je prošle godine nagrađen slovenski fotograf Srđan Živulović za jednu od fotografija koje je snimila ekipa Reutersa, kojom je ovjekovječio izbjeglice kako se probijaju pješice na obodu Brežica, u blizini granice s Hrvatskom. Bila je to jedna od fotografija iz serije koju su načinili Reutersovi fotografi prateći izbjeglice duž njihova stotine kilometara dugog puta u neizvjesnost, no upravo se Srđanov rad posebno dojmio žirija. Treba reći i to da dodjela nagrada nije ni blizu glamurozna kao u filmskoj ili glazbenoj industriji, na dodjelama Oscara ili Grammyja. Priznanje dobitnicima tradicionalno se odaje na novinarskom fakultetu sveučilišta Columbia u New Yorku, skromno. No, osjećaj je, kažu sretnici, veličanstven.
>>The New York Times, The Washington Post i Associated Press dobitnici su Pulitzera
