Podlo je u državnoj službi, a osobito u vladi, zaposliti članicu tuđe političke stranke. Još podlije je zaposliti svoju. Zato mi nije jasno zašto se Ivan Kovačić baš toliko uvrijedio da je zaprijetio odlaskom iz Vlade, a time u mogućem razvrgavanjem koalicije, nakon što je, priznao to ili ne, uhljebio visoko pozicioniranu SDP-ovku. Na žalost, zapošljavanje nije opravdavao time što njegovo ministarstvo bez Vesne Nađ ne može, što mu je nužna u osmišljavanju reforme javne uprave i samouprave niti da je nenadmašna stručnjakinja.
Ne, nije ju zaposlio zbog izvrsnosti već zato što ga je to zamolio ministar Tomo Medved koji joj je dao otkaz. Podlo je što to sve moraju slušati Todorićeve trafikantkinje i prodavačice koje strahuju od neizvjesne budućnosti, a za njih neće imati tko ni koga nazvati jer iako rade “kao crnkinje” nisu zaštićene poput ličkih medvjeda, kao što uživaju državni službenici koje jedni političari dovedu, a drugi ih se ne mogu riješiti. Nikada. Jer su takve zakone izglasali.
Prodavačice neće dobiti ni famoznih šest plus šest plaća poput Vesne Nađ, koja je novce uredno primala, a onda Medveda optužila za rastrošnost. Zamjerila mu je zašto je nije stavio u špajzu i dao joj spise. Pa neka ih lijepo lista u hladovini i čeka mirovinu, kao i vojska stranačkih pripadnika, strateški raspoređenih u uredima gradova, županija, a kako se čini, i ministarstava.
U Splitu je svojedobno kao tajnica gradonačelnikove tajnice zaposlena sestra tadašnje predsjednice HDZ-a. U prenapučenoj Banovini sve su špajze već bile popunjene pa je za nju donesen stol u već prekrcanom uredu u koji su se zabijala vrata koja se više nisu mogla normalno otvarati. Unatoč podsmjesima šokiranih građana koji su se kroz stolove probijali do gradonačelnikovog ureda, praksa stranačkog uhljebljivanja se nastavila, a osobito je zasjala u doba Ive Baldasara.
Najnoviji primjer nedavno je objavljen kako je u vrijeme dok je bio predsjednik splitskog SDP-a zaposlio u gradskim tvrtkama čak šest ljudi rodbinski i kumski povezanih s njegovim tadašnjim dopredsjednikom Darkom Parićem koji je poslije postao predsjednik splitskog ogranka, nakon što je Baldasar izbačen. Nijedan se zbog toga nije zacrvenio. Koliko je sladak uhljebnički kruh, iako ga isplaćivao ljuti politički neprijatelj, svjedoči i žilavo opiranje splitskih SDP-ovaca, članova nadzornih odbora gradskih tvrtki i ustanova, koji ne samo da nisu poslušali Parića i nakon razlaza s Baldasarom dali ostavke, već su preko Zagreba uspjeli srušiti njegovu odluku o suspenzijama koje im je uručio zbog neposluha. Na njihovu sreću, stranačkom vrhu nije mrsko da i dalje svaki mjesec uredno spreme par tisuća kuna u džep.
Nadzorni odbori zato i postoje. Uhljebi također. I bit će ih sve dok bude normalno reći da je podlo zaposliti članicu suprotne stranke. Podlo je to što je nitko ne bi zaposlio da nije u stranci.
>>Bernardić: Nitko u Hrvatskoj ne bi trebao raditi za manje od 3.000 kuna!
>>Mlade SDP-a vodi Vukovarka koja je za dva dana rada u Saboru zaradila 150.000 kuna
