Desetogodišnja okupacija Afganistana zasigurno je jedna od najvećih i najdugotrajnijih vojnih intervencija Sovjetskog Saveza na teritoriju neke druge zemlje, u kojoj je poginulo najviše ruskih vojnika.
Kroz povijest postoji i cijeli niz intervencija u kojima je SSSR sudjelovao na neki način, ali to nikada nije otvoreno priznao. Tako je u Kineskom građanskom ratu, u razdoblju od 1945. do 1950. bio na strani komunista i Mao Ce Tunga, kojemu su davali izdašnu vojnu pomoć. Vrla slično je bilo i u Korejskom ratu, u kojem se Moskva stavila na stranu Sjeverne Koreje. Iako su u ratnim operacijama sudjelovali i ruski vojni piloti, bilo im je strogo zabranjeno komunicirati na ruskom, već su osnovne zapovijedi morali naučiti na korejskom. Moskva je pomagala Egipat i arapske snage i u ratu iscrpljivanja, koji je bio nastavak Šestodnevnog rata između Izraela i Egipta. U Vijetnamskom ratu Moskva je stala iza sjevernog Vijetnama i Vietkonga, u građanskom ratu u Angoli zajedno s Kubom podržavala je komunistički Narodni pokret za oslobođenje Angole, a u onom u Somaliji podržala je generala Mohammada Siada Barrea koji je nakon vojnog udara uveo represivnu diktaturu i "naučni socijalizam".
U razmaku od 12 godina Sovjeti su intervenirali prvo u Mađarskoj (1956.), a onda i u Čehoslovačkoj 1968. godine kako bi ugušili ustanak protiv sovjetske dominacije. Sovjeti su 4. studenog 1956. ušli u Budimpeštu na tenkovima. U neravnopravnoj borbi ubijeno je i ranjeno više desetaka tisuća Mađara, a oko 250 tisuća disidenta pobjeglo je u Austriju i SFRJ. Otpor Sovjetima i Varšavskom paktu u Čehoslovačkoj je kulminirao Praškim proljećem, razdobljem političke liberalizacije koje je trajalo nešto više od sedam mjeseci, a nasilno je prekinuto 21. kolovoza 1968. kada je u tu zemlju ušlo oko šest tisuća tenkova i tristo tisuća vojnika Varšavskog pakta. No vođa Praškog proljeća Alexander Dubček pozvao je svoje sunarodnjake da ne pružaju otpor, što je znatno smanjilo broj žrtava.
Tijekom 90-godina prošlog stoljeća intervencije Moskve svodile su se na manje, ali vrlo brze i odlučne intervencija na području Bivših sovjetskih republika. Prije sedam godina došlo je i do intervencije u Gruziji, a Rusija do današnjeg dana ne želi priznati da je umiješana u sukobe u Ukrajini.
>> Rusija akcijom u Siriji postaje prvi svjetski policajac
>> Sergej Lavrov: Nismo rekli da ćemo napasti samo ISIL, već sve teroriste u Siriji
Nisam za ruse ali nevolim jednoumlje i stavljanje pred gotov čin. Napišite malo što su ameri učinili od 45 i kakvu su demokraciju donijeli u Libiju, Etiopiju, Afganistan, Siriju..............................