Proračunom za iduću godinu država je najavila potrošnju od 174,8 milijardi kuna. Gospodarstvenici su jednoglasni u poruci da takva politika potrošnje do krajnje granice nije održiva te da guši ekonomiju i zaustavlja joj potencijalni razvoj.
Zbog prevelike državne potrošnje, poručuju, gospodarski rast nam je ograničen na svega 2,5 posto BDP-a, a umjesto da sustižemo zemlje koje su nas pretekle, naš se zaostatak samo povećava. Gospodarstvenici se zalažu za racionalizaciju potrošnje, a u tom kontekstu uopće ne podržavaju Vladu u namjeri da svojim zaposlenicima poveća plaće, naročito ne ‘uravnilovkom’ jer ona neće dovesti do kvalitetnije uprave, ali ni do motiviranijih zaposlenika. Štrajk u školama uglavnom komentiraju kroz omjer učenika i broja zaposlenih u školstvu koji ide u korist potonjih.
Pozivaju na rezanje broja zaposlenih u državi, općinama, gradovima i županijama, nastavak privatizacije i racionalizaciju potrošnje javnog sektora i upozoravaju da bi, ako se nastavi trenutačna politika u Hrvatskoj, mogli ostati samo državni zaposlenici i oni čije je poslovanje ovisno o državnoj politici.
Balans javnog i realnog sektora
Hrvatska udruga poslodavaca već je bila upozorila da smo dobili još jedan proračun u kojem nema naznaka reformi ni rezanja, a ekonomski analitičari već nekoliko godina upozoravaju da se u “godinama debelih krava” valja rezati kako bi se pripremilo za stagnaciju ili recesiju.
HUP je posebno reagirao na najavu novog dizanja minimalne plaće koja predstavlja velik teret industrijama koje su nedovoljno profitabilne. Jedna od takvih je i tekstilna industrija gdje se cijene ruše i pregovaraju u centima, a minimalac je u posljednje dvije godine rastao 100 eura. Predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja ističe da proračun pokazuje “socijalistički mentalitet”.
– Svima je plaća podignuta za isti iznos pa nema ni racionalizacije, ali ni motivacije za rad kad će ionako svatko, i kvalitetan radnik i neradnik, dobiti jednaku povišicu. A tim pristupom masa plaća je porasla na neodrživu razinu – poručuje Deranja pa ističe da nam je država jednostavno preskupa za gospodarstvo koje je hrani.
Radimo, kaže, šest mjeseci samo za državu, a pritom od nje ne dobivamo dovoljno, dok naši konkurenti rade najviše četiri mjeseca za državu, ali njihov im sustav osigurava kvalitetnu podršku pa im se isplati plaćati ga i više. Deranja tako upozorava da se porezno rasterećenje nije dogodilo u kontekstu smanjenja izdavanja poduzetnika, već su im porezna rasterećenja omogućila da radnicima ostane više na računima. Zbog nedostatka radne snage, tako se stvorio i pritisak na plaće, koje rastu na štetu ulaganja, pa Deranja ističe da bi konkurentnost gospodarstva mogla dodatno pasti upravo kao posljedica niskih stopa investicija u tehnološki napredak i digitalizaciju koja je standard u ostatku svijeta.
Da nivo državne potrošnje nije održiv, godinama upozorava najveći europski distributer, vlasnik Orbico grupe Branko Roglić, koji radi u sedamnaest zemalja pa iz prve ruke može vidjeti razlike u poslovnom okruženju pojedine države. Zalaže se za restrukturiranje države na svim razinama, rezanje rashoda i znatno smanjenje broja općina i županija.
Kao i Deranja upozorava na to da smo po pristupu poslovanju i dalje u socijalizmu. Privatni je sektor preopterećen pa ne može generirati više novca. Zato se prije svega zalaže za balans između realne ekonomije i javne potrošnje.
Socijalistička politika
– Morate omogućiti gospodarstvu da stvori novac za plaćanje općina, države, zdravstva i školstva, a ne ga ugušiti. U javnom je sektoru barem 30 posto viškova, a ne rješava se ni višak koji je očit. Pa djece nema, a učitelja je sve više i štrajkaju za veću plaću. To je zaista neodrživo – poručuje Roglić. Pohlepu države za utjecajem i angažmanom u gospodarstvu ilustrira i primjerom lokalnih vlasti koji nerijetko osnivaju nove tvrtke umjesto da se provodi hitna privatizacija preostalih tvrtki u državnom vlasništvu. Prema podacima analitičara, država sudjeluje u 57 posto ekonomije, a samo ovaj proračun zajedno s proračunom zdravstva nabujao je na 44 posto udjela u BDP-u.
– To je nastavak “socijalističke politike” koji dovodi do nastavka iseljavanja dok ne ostanu samo oni koji rade za državu ili im je poslovanje ovisno o državi – zaključuje Roglić.
Ivan Ergović, vlasnik Nexe grupe, koja posluje u opustošenoj Slavoniji, ističe da je nužno kreirati nova radna mjesta, i to ona s visokim primanjima kako bi se moglo potaknuti dio radno sposobnih ljudi koji su državu napustili, na povratak, ali da bi se to moglo dogoditi, kaže, moramo smanjiti pritisak države na poslovanje i sve namete. Nelogično je, kaže Ergović, da je građana Hrvatske sve manje, a država ne samo da se ne smanjuje već buja i u potrošnji i u broju zaposlenih.
Da je došlo vrijeme za racionalniju državu, sada se slaže i ekonomska znanost i gospodarstvo, ali politika nema hrabrosti za poteze koje bi vjerojatno pozdravili i građani jer bi u konačnici profitirali kroz jače gospodarstvo. Hrvatska u odnosu na konkurente iz EU11 skupine zemalja zaostaje prije svega zbog niskih stopa ulaganja, niske konkurentnosti u troškovima rada i administrativnih barijera koje usporavaju poslovanje i čine ga kompliciranijim. Da je tako, pokazuje i činjenica da smo razinu ekonomije prije krize nadoknadili tek tijekom ove godine.
Puna podrška poduzetnicima, oni su ti koji guraju ovu državu najviše, a najmanje se njima daje zasluga!