Alojzije Stepinac umro je u kućnom pritvoru župnog doma u Krašiću, 10. veljače 1960., godinu i pol prije isteka kazne. Već za života izrazio je sumnju da je sustavno trovan: Ako umirem presporo, onda nađite nekoga tko će mi dati završni udarac.
Istodobno, daleko od očiju javnosti, Titova je tajna policija pokrenula akciju brisanja tragova i uništavanja dokaza.
Trideset godina poslije otkrit će se da je u mrtvo Stepinčevo tijelo ulivena velika količina kiseline koja je razgradila cijeli pokojnikov organizam kako bi se izbrisali tragovi sustavnog trovanja. Do danas nije otkriveno tko je trovao Stepinca...
Sličnu je sudbinu doživjelo spašeno i balzamirano Stepinčevo srce. Godine 1962. informaciju o njemu Udbi je dojavio jedan njezin suradnik. Kardinalovo je srce Udba potom otela Crkvi i spalila, a pepeo bacila. Čiji potpis nose ta zlodjela?
Paralelno s postupcima koji su vodili prema Stepinčevoj fizičkoj likvidaciji, Komunistička partija kreće u postupak uništavanja njegova imena. Cilj je bio Stepinca diskreditirati i ocrniti, prikazati ga kao „izrazitog ustaškog suradnika”. U javnosti i medijima vodi se bjesomučna kampanja protiv njega. Posljedice su vidljive i danas. Sam je Stepinac rekao: Kad bude moguće slobodno objaviti sve dokumente, meni će povijest dati pravo. Na samom kraju drugog tisućljeća nakon Krista, 1998., papa Ivan Pavao II. Proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim.
Pogledajte dokumentarac: Alojzije Stepinac – ubojstvo mučenika:
Još priča o Alojziju Stepincu možete pročitati u našem specijalu:
>>Pokop Alojzija Stepinca Udba je snimala da može prepoznati građane koji su imali hrabrosti doći
>>Esther Gitman: Hrvati su spasili tisuće Židova, a Stepinac je svetac
>>Božo Skoko: Kardinal koji je postao blaženik te simbol stradanja i mučeništva
