Život je negdje drugdje, a ne u ideološkim prepirkama, ispraznim nadmudrivanjima visoke politike ili busanjima tko je od političara veći ili pošteniji domoljub ili vjernik. Iako je u tijeku izborne kampanje tu i tamo isticana važnost reforme obrazovanja koje bi trebalo postati svrhovito, a ne samo sebi svrha, nitko se od izbornih kandidata nije nametnuo svojim programom ili razmišljanjima koja bi kod birača stvorilo dojam o tomu da je netko uistinu osvijestio važnost obrazovnog sustava za budući život svih nas.
Proizvodnja “zastarjelog” strukovnog kadra za kojim nitko nema potrebe, ili obrazovanje prekobrojnih zanimanja u kojima sasvim sigurno nitko neće naći posao, višedesetljetni je problem na ovim prostorima. I vjerojatno ga treba tražiti, kao i u drugim važnim područjima našega života, u dominantnim političkim običajima da se oni koji bi nešto mogli mijenjati bave uglavnom samima sobom i eventualno svojim protivnicima, opet radi samih sebe. To je i dominantno iskustvo ove kampanje.
Ministar poduzetništva i obrta, čiji je djelomični neuspjeh problem na koji upozorava ravnatelj uspješne slavonskobrodske strukovne škole, u izbornoj kampanji, umjesto da se bavi svojim resorom, on se bavi proizvodnjom podjela među hrvatskim braniteljima i ponavljanjem starih obećanja o dekriminalizaciji i depolitizaciji hrvatskog nogometa, što oporba i mediji odmah prihvaćaju i bave se Gordanom Marasom, kojem je stjecajem izbornih okolnosti osigurana budućnost i mjesto barem u Hrvatskom saboru, ako ne opet u istom ili sličnom ministarstvu.
Kao i nekom njegovu oponentu koji je jedva dočekao što ga se može dohvatiti. A kakvu korist od toga imaju sadašnji i budući srednjoškolci koji pohađaju strukovne škole?! Premda i mi novinari, pa i birači nismo ništa bolji jer ćemo uvijek dati veći prostor i prednost svakoj političkoj banalnosti iza koje je zvučno svima nam poznato ime nego pametnim i dokazanim rješenjima “anonimnih” pojedinaca i stručnjaka.
>>Već dva mjeseca 56 zagrebačkih učenika ne može u školu
Znanje je ključ rješenja, a kod nas se obrazuje radi diplome. Tko ima znanje radit će kod nas ili vani, tko ima diplomu bez znanja svim silama se bori zadržati fotelju jer je svjestan da neće moći opstati u realnom sektoru.